Dana 1. studenog 2024., Srbiju je potresla tragedija kada se u Novom Sadu urušila betonska nadstrešnica na Željezničkoj stanici, usmrtivši 15 osoba, uključujući i nekoliko djece, dok su dvije osobe teško ozlijeđene. Taj je događaj u trenutku uništio živote, nade i povjerenje srpskih građana u sustav te je izazvao val prosvjeda i ostavki, uključujući i ostavku ministra građevinarstva Gorana Vesića. Urušavanje nadstrešnice na Željezničkoj stanici nije samo tehnički propust – ono je postalo simbolom propadanja institucija, nemara i nedostatka odgovornosti koji desetljećima opterećuju cijelu regiju. Dok se srpski narod oprašta od žrtava i traži pravdu, mnogi se pitaju: gdje prestaje ljudska greška, a počinje sustavno zanemarivanje sigurnosti? U trenutku kada se tragedija pretvara u kolektivni gnjev, pred očima građana razotkrivaju se dublji problemi – ne samo u betonu koji je pukao, već i u pukotinama političkog sustava koji bi trebao služiti ljudima.
Mnoge srpske javne ličnosti progovarale su o prosvjedima i cjelokupnoj situaciji, a jedan od najglasnijih među njima bio je popularni glumac Sergej Trifunović, inače poznat i po neustrašivom kritiziranju srpske vlasti. Glumca smo kontaktirali kako bismo shvatili širi kontekst ove tragedije i prosvjeda koji su uslijedili. Što je Trifunović rekao o odgovornosti političara, medijskoj šutnji i o tome što se mora promijeniti kako bi se spriječile buduće nesreće, pročitajte u nastavku.
Što mislite, zašto je nesreća u Novom Sadu bila kap koja je prelila čašu srpskom narodu toliko da je preko 100 000 ljudi izašlo na ulice?
Nesreća u Novom Sadu je ne znamo ni sami koja u nizu, od kad je najveći šljam, ološ i bolest u cjelokupnoj srpskoj povijesti uzeo upravljati državom. Događale su se konstantno i progresivno, svaka veća i užasnija od prethodne. Trenutak kada je 11-godišnji dječak uzeo pištolj od oca i ispalio 4 šaržera u svoje male prijatelje iz razreda, bilo je jezivo jasno da je to produkt kompletne atmosfere u društvu, koju proizvodi i streama vladajuća stranka. Ako je djetetu od 11 godina, takva vlast makar metaforično stavila pištolj u ruke, Urošu Blažiću, u još većem masakru sutradan - to je učinila gotovo doslovno. Otac Blažića, Radiša, član Srpske Napredne Stranke, držao je neovlašteno arsenal oružja u kući, a sam Uroš je od strane lokalaca iz Orašja i Dubone više puta prijavljivan policiji zbog nasilničkog ponašanja - s nikakvim ishodom. Ta dva zločina za koja ne postoji odgovarajući pridjev, su toliko paralizirala ionako paraliziranu i obamrlu zajednicu, da nitko nije ni procesuirao što se dogodilo trećeg dana, 5. svibnja. Naime, roditelji djece iz vrtića u Odžacima, njih 35, objelodanili su da su njihova djeca, uzrasta 4, 5, 6 godina, seksualno napastovana od strane svog odgojitelja, kako će se ispostaviti, osuđenog pedofila. Ako se pitate kako je osuđenom pedofilu mogao biti dozvoljen rad u vrtiću, neću vas iznenaditi ako vam kažem da je njegova kvalifikacija za taj posao bila članska karta Srpske napredne stranke. Poslije toliko pobijenih i uništenih ljudskih života, možete misliti kako smo se osjećali kada je nadstrešnica dvaput renovirane zgrade na kojoj se ukralo više milijuna eura, ubila 15 ljudi. Čini mi se da su nam poslane ozbiljne opomene, ali smo toliko otišli k vragu da ni na to nismo znali kako reagirati. Ova djeca su reagirala i rekla vrlo jasno - mi ne pristajemo živjeti u ovakvoj državi.
Jeste li i sami sudjelovali u prosvjedu?
Ne sudjelujem, djelujem.
Prosvjed u Beogradu
Koji bi bio najpametniji potez srpske vlade u ovom trenutku?
Oprostite, ali "pametan potez" i "ova vlada" se ne sreću ni u rečenici.
U slučaju da sadašnja vlast odstupi, tko bi po vama trebao doći na kormilo države, odnosno postoji li uopće alternativa na političkoj sceni?
To je vrlo često pitanje, zapravo najčešće. Kod nas se ono postavlja iz nasušne potrebe Srbina da ima vođu. Ja kažem, nebitno je. Sistem. Nama treba sistem u kojem je svatko smjenjiv i svatko podležan kaznenoj i drugoj odgovornosti. Ovaj narod se mora dignuti na višu razinu svijesti, onu u kojoj su ovi klinci koji su nas pokrenuli - rođeni. Njima ne treba vođa, oni ga nemaju, a svi stoje kao jedan, misle i osjećaju isto. Zajednica zasnovana na vrijednosti. Vrijednost je očigledna i uvijek i svuda jasna. Pitanje je kako je validirate. Mi smo postali jedno sitno, korumpirano, uplašeno društvo, kukavice i bijednici. Ova mladost i pamet, ta snaga i te vrijednosti, one nam moraju biti jedini vođa.
Smatrate li da bi se vaši kolege iz javnog života trebali više angažirati po pitanju cijele situacije?
Svi se moraju uključiti. Jasno i glasno. Zašto samo moje kolege, gdje su famozni sportaši?
POGLEDAJTE VIDEO: Trifunović bez dlake na jeziku: 'Ako kažem da se ovdje radi o glupim pandurima, dobit ću još jednu potjernicu'
