Preminuo je poznati glumac i redatelj Saša Anočić u dobi od 52 godine, piše Teatar.hr. Uzrok smrti još se ne zna.
24.11.2008., Zagreb - U Hrvatskom narodnom kazalistu dodijeljene su nagrade hrvatskoga glumista. 24. studenoga 1992. nagradu su utemeljili Hrvatsko drustvo dramskih umjetnika, Hrvatska rediotelevizija i Vecernji list. Za svekoliko umjetnicko djelovanje nagradjeni su redatelj Bozidar Violic i operna pjevacica Nada Ruzdjak. Najvise razloga za slavlje imali su glumci, jer ne samo da su nagradjeni za uloge, vec i za rezije, a glumac Matko Raguz primio je u ime svog Teatra Exit i nagradu za najbolju predstavu sezone 'Kauboji'. Sasa Anocic, najbolji redatelj, za pedstavu 'Kauboji' Teatra Exit. Photo: Goran Stanzl/Vecernji list
Saša je Akademiju dramske umjetnosti završio u Zagrebu 1998. godine. Prvo je radio u HNK Osijek, zatim prelazi u Zagrebačko kazalište mladih, a 2003. godine postaje glumac kazališta Trešnja.
Režirao 'Kauboje'
Ističe se i kao redatelj. "Noževi u kokošima" i "To samo Bog zna" su predstave koje je režirao u Teatru Exit, "Kad se mi mrtvi pokoljemo" u Kerempuhu, a "Alisu" i "Pinocchia" u Trešnji. Najpoznatija predstava koju je režirao bila je 'Kauboji'.
Od glumca se oprostila i Marina Vujčić, ravnateljica Drame Hrvatskog narodnog kazališta Split, na Facebook profilu.
"Kad je Saša Anočić u veljači započeo rad na predstavi 'Iz života kukaca' u HNK Split, od prvih nam je proba bilo jasno da se događa nešto veliko, lijepo i važno. Donio nam je u teatar 'ono nešto' što samo veliki umjetnici i veliki ljudi mogu, jer jedino oni to i imaju. Oko tog Sašinog unikatnog sadržaja svi smo se okupili kao kukci oko glavnog u roju, kao leptiri oko lokvice poslije kiše, kao mravi u svojoj mravinjačkoj zadruzi u kojoj sve funkcionira onako savršeno kako je priroda stvari, i priroda kazališta, zamislila.
Ne koristim bez razloga ove 'kukačke' metafore. Koristim ih zato što znam koliko je dugo Saša želio raditi ovaj tekst braće Čapek, i koliko je bio sretan što ga napokon radi. Gotovo toliko sretan da je sam sebi zavidio na tome. Njegova zahvalnost na toj prilici, na ansamblu u koji se zaljubio, na tome kako je ansambl zavolio njega i predstavu, na tome kako je cijeli teatar zatitrao u energiji koju nam je donio – ta dirljiva, posvemašnja, svakodnevna Sašina zahvalnost sad mora postati tek sjećanje na nju. Golema je to tuga jer je sve okrutno prekinuto baš kad je i njemu i nama bilo najljepše.
Još jučer sam svjedočila tom zanosu, o kojem je bilo nemoguće povjerovati da se može ugasiti. Još jučer smo vjerovali da Saša samo nakratko putuje u Zagreb, i nemoguće je bilo povjerovati da nam se iz njega nikad neće vratiti. Pa ako tako zastrašujuće nemoguće stvari mogu postati moguće, onda je možda moguće da i Sašini 'Kukci', u spomen na njega i njegovu kazališnu i ljudsku predanost, zažive na pozornici unatoč njegovoj strašnoj i neshvatljivoj odsutnosti. U ovom času ne znam dugujemo li mu baš to, ili možda potpuni muk u kojem se bez njega ništa ne smije dogoditi. Pretužna sam da bih znala.
Hvala ti na svemu, divni, veliki, nezaboravni Čovječe! Adio, Kauboju!
Počivaj u miru", napisala je Marina.
