'Mama nas je napustila 31. ožujka prošle godine, a tata 7. ožujka ove godine. Dakle, od smrti majke do smrti oca prošlo je turbulentnih i teških godinu dana. Otac je preminuo u Berlinu, gdje je radio i živio, a njegovo tijelo prevezli smo iz Njemačke u Hrvatsku te ga pokopali na groblju u našem i njegovom Dubrovniku. Mama je umrla od karcinoma, a ista je bolest odnijela i tatu. Sve se to dogodilo u kratkom roku od dijagnosticiranja bolesti', otvorila je dušu Sanja Jovanović u intervjuu za Ekran.
Sanju uz pokojnog oca ne vežu lijepe uspomene. Otac je plivačicu, njezine sestre i majku napustio kada je, danas 24-godišnja Sanja, bila premalena da bi se ičeg sjećala. Zamjerala mu je štošta, no uspjeli su prevladati međusobni jaz.
Dobila sam posljednju priliku s ocem sve izgladiti
'Do rastave braka mojih roditelja došlo je krajem rata. Imali su nesuglasice, nisu mogli opstati kao par i odlučili su krenuti svaki svojim putem. On je išao trbuhom za kruhom, ostavio nas je i otišao živjeti u Berlin. Nikad nije osnovao drugu obitelj. Ne mogu reći da smo za života bili u dobrim odnosima. Puno toga sam mu zamjerala, ali sada, kad se osvrnem, mogu reći da sam bila premlada i da puno toga nisam shvaćala. Ipak, s odrastanjem i zrelošću, a posebice u posljednjih godinu dana, tata i ja uspjeli smo ostvariti kontakt. Čak smo se i vidjeli. Tri mjeseca prije njegove smrti posjetila sam ga sa sestrama u Berlinu. Bile smo ondje tjedan dana i pomagale mu u bolesti. Vodili smo lijepe razgovore i sretna sam što sam dobila tu posljednju priliku te smo riješili sve što sam mu zamjerala', ispričala je Sanja te nadodala kako je preko te životne lekcije naučila da nikoga ne treba osuđivati.
Nakon svih nedaća oko bolesti i gubitka roditelja, Sanji je stradala štitnjača zbog koje se udebljala 12 kilograma.
Srećom, uz pomoć trenera vratila se u formu i nastavila nizati sportske uspjehe. Ipak, priznaje da se bez roditelja osjeća jako nezaštićeno.
Majka mi sve više nedostaje
'Mama je bila moj oslonac i sve u životu. Teško je i ljudi lažu kada kažu da vrijeme liječi rane. S vremenom je sve teže i teže i osjećaj tuge nikako da omekša. Uvijek sam plivala za mamu, a to činim i dalje', rekla je Sanja.
Upravo je mama zaslužna za njezin uspjeh. Ona ju je hrabrila da ustraje u plivanju u trenucima izbjeglištva, siromaštva i poruge zbog toga jer je na treninge dolazila u kupaćem kostimu punom rupica.
'Mama je zaslužna za moje prve plivačke pokušaje jer me prvi put odvela na bazen, a moja najstarija sestra Petkana zaslužna je što sam nastavila karijeru', iskrena je bila Sanja, koja posljednjih godinu i pol dana živi u Rijeci gdje se priprema za Europsko prvenstvo i Olimpijske igre.
