Uz noćni život često dolaze stereotipi – alkohol, narkotici, moralne dileme, i često se zaboravlja da iza glamura i svjetala klupske pozornice stoji ozbiljan posao. Posao plesačica, koji mnogi gledaju s predrasudama, često je shvaćen kao površna zabava, a djevojke su okarakterizirane kao - one lakog morala. 

Jedna žena koja je uspjela razbiti te mitove je Nina Bunjevac (38), osnivačica FIRST Entertainment, najpoznatije agencije za plesačice, koja već 12 godina oblikuje industriju i postavlja visoke standarde. Kroz godine je, unatoč predrasudama, dokazala da ples nije samo ''vulgarna zabava za publiku'', već ozbiljan i zahtjevan posao koji traži predanost, strast i puno rada.

U razgovoru za Net.hr, otvoreno je progovorila o svojim iskustvima u industriji, preprekama s kojima se suočavala, ali i o tome kako je izgradila agenciju koja danas zapošljava plesače diljem svijeta. Kroz FIRST Entertainment, ples je postao više od zabave - postao je način života, a njezina agencija sinonim za uspjeh i poštovanje.

Kako ste započeli svoju karijeru? Sjećate li se kada ste prvi put stali na pozornicu?

Sve je krenulo od pukog treniranja različitih vrsta plesa u plesnim studijima dok nisam dobila prvu ponudu za nastup. Prvi put sam stala na pozornicu sa 15 godina nastupajući kao prateća plesačica Alana Hržice i Lane Jurčević. Poslije toga zaredala su se i druga imena naše glazbene scene, Colonia, Severina, Connect i još brojni drugi te nastupi za svjetski poznata imena clubbing scene.

Kako ste se nosili s predrasudama koje su dolazile uz posao go-go plesačice?

Nisam se previše osvrtala na predrasude, jer sam znala da u tom poslu nema ništa loše i da je posao kao i svaki drugi, od kojeg živim i zarađujem. Ples je generalno bio ono što me izrazito ispunjavalo i činilo sretnom, i to mi je bilo najbitnije.

Koliko je teško bilo balansirati između noćnog života i dnevnih obaveza? Kako je izgledao vaš život u periodu kada ste aktivno plesali?

Preokrenula sam noć za dan. Za fakultet sam učila po noći, vikendom kada bi drugi izlazili, ja bih radila. Većina ljudi se i navikla da me zovu poslije 12 sati. Kada sam se najaktivnije bavila plesom, fokus je bio samo na tome. Imala sam i dnevne i noćne nastupe, pa su se izmjenjivali obroci, spavanje, promocije i nastupi. Nemate vremena za ništa drugo, osim brinuti se da se dobro naspavate i da ste u dobroj tjelesnoj formi.

Je li se moglo živjeti od tog posla? 

Živim isključivo od tog posla od svoje 15. godine. Naravno, do određene godine sam živjela s roditeljima, gdje mi je zarađeni novac služio kao džeparac, a kasnije je bio dostatan za pokrivanje svih mojih troškova. Godine 2013. otvaram i svoju agenciju, što mi donosi i financijsku slobodu te do danas nisam trebala tražiti drugi posao.

Kakve su bile reakcije ljudi kada biste rekli da radite kao plesačica? Jeste li zbog toga imali problema u ljubavi?

Kretala sam se u društvu gdje je ''biti plesačica'' bilo nešto vrijedno divljenja. Tu podršku sam obično pronalazila dok sam radila izvan Hrvatske, jer biti plesačica vani je totalno drugačije shvaćeno nego u Hrvatskoj. Sve moje ljubavi su dobro prihvaćale moj posao, iako sam često bila daleko i nedostupna. Samo jedan dečko je imao zahtjev da prestanem plesati, i na kratko sam prestala, no moja ljubav prema tom poslu je bila jača i vrlo brzo sam se vratila. Veza s dečkom nije potrajala svakako. Ljudi vas ne bi trebali željeti mijenjati.

Ples vas je odveo i na drugi kraj svijeta, radili ste u Kini. Kako je izgledao vaš život tada?

Kina je bila najveće životno iskustvo za mene, jer sam se po prvi put osjetila zaista na ''drugom kraju svijeta'' i sa sredinom potpuno drugačijom od naše. Naučila sam cijeniti sve što imam svakodnevno kada sam u Hrvatskoj, od automobila, određene hrane i odjeće. Za Božić su mi roditelji poslali u grad Xi'an paket pun hrvatskih proizvoda, što me duboko rasplakalo i promijenilo.Kinu pamtim kao veliko životno iskustvo.

Jeste li ikada naišli na nemoralne ponude ili neprihvatljiva ponašanja tijekom rada?

Ne, kada se profesionalno bavite plesom, naučite ''plivati'' kroz razne situacije i izmaknuti se iz onih koje vam se čine alarmantne. Mogu reći da nisam imala niti jednu ekstremno lošu situaciju. Također, tu su i zaštitari koji nas prate cijelo vrijeme. No, ljudi su uglavnom bezopasni.

Kako izgleda proces castinga za plesačice koje ćete primiti u svoju firmu? Koje su glavne stvari na koje se obrati pozornost?

Djevojke se prijavljuju sa svojim osnovnim podacima o visini, težini, godinama, plesnom iskustvu. Nadalje, tražimo postojeće videe nastupa ako imaju ili trebaju poslati snimku improviziranog plesa od minute na proizvoljnu glazbu. Bitno nam je da nove djevojke imaju skladnu građu tijela.

Što djevojke koje žele postati plesačice trebaju znati prije nego što uđu u ovu industriju?

Ovo je industrija koja te može puno toga naučiti. Bitno je imati dobre temelje ''od doma'' kako bi u određenim trenutcima mogao razaznati što je loše za tebe. Posao plesačice te izgrađuje u samopouzdanu osobu koja će kasnije lakše komunicirati u normalnom životu. Industrija te uči profesionalizmu, točnosti i predanosti, ali i kako su ljubav i strast prema poslu važniji od same zarade.

Kakve kvalitete ili vještine su najvažnije za uspjeh u ovom poslu?

Rekla bih da je temelj poznavanje različitih vrsta plesova, jer time možete u svojim nastupima iznijeti zanimljive pokrete i sjediniti plesne stilove u jedan vaš prepoznatljiv. Važno je i da dobro izgledate, da ste reprezentativni, od držanja do oblikovanog tijela. Naposljetku, kako radite, koliko ste profesionalni, će nadalje utjecati na buduće angažmane.

Koliko je izgled važan u ovom poslu, a koliko, primjerice, samopouzdanje i karizme? Prolaze li bolje djevojke koje dobro plešu ili dobro izgledaju?

Idealno je imati sve, od izgleda do plesnog znanja i profesionalnog ponašanja. Za internacionalne ugovore, traže sve od navedenog. Kod nas su još uvijek kriteriji niži, jer generalno nedostaje plesačica. Bitno je biti dobrog duha, ostvarivati kontakte, jer tako dolazite i do preporuka za buduće angažmane. Nekada će prije biti angažirana djevojka koja bolje izgleda od one koja možda malo bolje pleše.

Koje najčešće predrasude ljudi imaju o plesačicama i kako ste se nosili s njima?

Najčešće će naši ljudi reći da smo djevojke niskog morala, neobrazovane i da se dajemo za novac. Mislim da to govore ljudi koji nisu niti zakoračili izvan Hrvatske i uvidjeli kako je to posao kao i svaki drugi i na zavidnom nivou. Puno djevojaka ima svoje dnevne poslove, a vikendom nastupa. Rado sam se borila sa predrasudama, jer sam znala tko sam i što me ispunjava. Često sam davala intervjue pričajući o go-go plesu baš kako bih promijenila tu neutemeljenu negativu oko posla plesačice. Danas se situacija znatno promijenila, i sve više se posao plesačice prihvaća kao zanimanje.

Jeste li ikada imali problema s djevojkama koje su nakon posla radile ilegalne stvari poput prostitucije ili konzumiranja narkotika? Ako jeste, kakve sankcije su bile?

Jesam. Nažalost, ne mogu u potpunosti utjecati što djevojke rade poslije radnog vremena niti sam odgovorna za njih poslije radnog vremena. Zagovornik sam zdravog života te sam izrazito protiv bilo kakvih narkotika te ne bih htjela da ih niti jedna moja djevojka konzumira. Sankcije su novčane ili otkazivanje daljnjih angažmana, ovisno o ozbiljnosti situacije.

Koji su vaši planovi za daljnju karijeru? Planirate li se ikada vratiti plesu ili vam više odgovara biti glavna i odgovorna iza ''zavjese''?

Plan je svakako i dalje razvijati agencijski posao. Posla je iz godinu u godinu sve više, potreba za plesačicama je sve veća. Mislim da tek dolaze najbolje godine ovog posla. Svakako bih i zaplesala da se radi o nekom posebnijem nastupu. Još uvijek je tu moja ogromna ljubav prema tom poslu i svjetlima pozornice.

POGLEDAJTE VIDEO: Otišao je kralj meraka, prijatelj i jaran. Enis Bešlagić o Halidu: 'Nismo izgubili pjevača, nego dušu'