Hrvatska glumica i pjevačica Nera Stipičević (42) javnosti je postala poznata sudjelovanjem u talent showu Story SuperNova Music Talents 2003. godine, ali se njezina karijera nastavila u kazalištu, književnosti i umjetničkoj produkciji. U razgovoru s nama govorila je o tome kako su je godine istraživanja i osobnih promjena dovele do knjige s glazbom ''Cvit samoće'' koja se bavi temom samoće i osobnog razvoja, a čija je promocija petog ožujka 2025. u zagrebačkom Botaničaru. Također nam je s veseljem rekla kako se nakon godina razdvojenosti ponovno povezala s kolegicom Ivanom Radovniković Marković (39), kandidatkinjom iz istoimenom showa. Dvije zvijezde upoznale su se tijekom glazbenih projekata u mladosti, a danas zajedno rade na umjetničkim projektima.
Pored svega, Nera nam je objasnila svoje viđenje samoće, razloge pokretanja podcasta La Fleur de la Solitude, ali i kako se nosila sa sindromom varalice.
Smatrate li da vam je sudjelovanje u showu Story SuperNova Music Talents pomoglo u razvitku karijere?
Ne znam koliko je pomoglo, ali svakako je obilježilo moj profesionalni put i razvoj. Nakon tog showa sam jako kratko bila u glazbi i usmjerila se prema kazalištu. Nesumnjivo mi je donijelo najveću prepoznatljivost do sada i otvorilo prve profesionalne prilike. Iako se put nakon toga nije odmah jasno oblikovao, kasnije se sve izbistrilo – i što želim i što ne želim.
Jeste li u kontaktu s nekim od kandidata?
Jedan od fascinantnih trenutaka povezanih s FNI platformom i projektima “Cvit samoće” jest činjenica da smo se Ivana Radovniković Marković i ja ponovno srele nakon godina razdvojenosti. Prije tri godine spojile smo se i od tada je ona moja stalna suradnica, savjetnica i podrška. Uz to što i dalje snima svoju glazbu i ima obitelj, ne sjećam se kada sam srela nekoga tko toliko dobro funkcionira na toliko polja.
Uz moje dosadašnje suradnike, Ivanina talentiranost, širina, multifunkcionalnost, ljudskost i svakodnevni osmijeh dali su krila produkciji Umjetničke organizacije Soba2 i FNI Medie. Još kad sam je s 18 godina upoznala, bila je turbo bistrica – to se nije promijenilo. Njezinu pjesmu "Moj si anđeo" ja bih mogla pjevati njoj.
Sama knjiga 'Cvit samoće' bavi se temom samoće. Kakvo je vaše mišljenje o samoći i jeste li trenutno solo ili zauzeti?
Samoću doživljavam ne kao prazninu, već kao prostor u kojem pronalazimo sebe i misija mog rada je širiti tu spoznaju. Smatram da je nužna za kreativnost i osobni razvoj. "Cvit samoće" nije priča o osamljenosti, već o transformativnoj moći samoće – onoj koja nas vodi prema autentičnosti. Što se mog osobnog statusa tiče – vidite da sam sva u bijelom, udana za umjetnost.
Koja je razlika u doživljaju knjige kada se ista čita uz odgovarajuću glazbu?
Knjiga s glazbom omogućuje multisenzorno iskustvo – ne samo čitanje priče, već i uranjanje u njen emocionalni ton kroz zvuk. Glazba prati tekst kao vodič kroz emocije, pružajući sloj dubljeg doživljaja i unutarnjeg dijaloga između čitatelja i priče. Kod mene je sve nekako naopako, pa je tako i proces nastanka knjige bio obrnut – prvo je nastala glazba, a onda se oko nje gradila priča. Ako slušate podcast, neki će od slušatelja meditirati – u skoro svakoj epizodi prisutan je zvuk vode u difuzoru, a on je na zemljinoj vibraciji.
Kako ste došli na ideju za pokretanje podcasta?
Iz želje da skrivajući svoje lice oživim dijelove sebe koji su zamrli – one koje je ugušila okolina i one koje sam zatrla ja sama. Iz želje da se suočim sa svojim strahovima, da iznjedrim svoj autentični glas kao osoba koja ima umjetnička sredstva na raspolaganju. Iz želje da se upoznam kroz svoje tamne misli i osjećaje svih boja koje nosim. Podcast La Fleur de la Solitude nastao je iz potrebe za dijeljenjem osobnih iskustava o samoći i unutarnjem radu, da ohrabrim pojedince na svoje autentično putovanje, ali i želje da povežem umjetnost, introspekciju i glazbu u format koji me najbliže opisuje Htjela sam skriti lice kako bih zavoljela svoju nutrinu. Tijekom mog boravka u Parizu i kroz godine umjetničkog istraživanja, shvatila sam da je tišina često najglasniji odgovor – i upravo ta ideja postala je okosnica podcasta.
Zašto ste odabrali umjetničko ime FreeDA Nera Immortelle?
Knjigu doživljavam i kao svojevrstan artistički intervju, kroz koji će čitatelj otkriti pozadinu mog imena. Pseudonim Freeda Nera Immortelle odražava moj osobni i umjetnički put, moja uvjerenja i životne lekcije.
- "FreeDA" nosi u sebi riječ freedom (sloboda).
- "Nera" je ime koje mi je dano, ali u sebi nosi i rane.
- "Immortelle" simbolizira smilje – cvijet koji ne vene, miriše i kad se odvoji od zemlje, što predstavlja snagu, otpornost i transformaciju kroz umjetnost i introspekciju.
- Kada ste prvi put prepoznali simptome sindroma varalice kod sebe?
Dugo sam nosila taj osjećaj, ali dobio je ime tek kada sam ga osvijestila u svom istraživačkom procesu. Pitala sam se zašto toliko sumnjam u sebe, a onda shvatila da se to događalo nakon svakog uspjeha – jer su redovito nakon profesionalnih postignuća dolazile godine čekanja na novu priliku. Nikada mi dobar posao nije automatski otvorio neka vrata. Morala sam ih otvarati sama, što me naučilo da moj život ne smije ovisiti o drugima, već isključivo o meni. Svjetlo su mi uvijek bili ljudi koje moj rad nije ostavio ravnodušnima – prijatelji, drage kolege, suradnici.
Kako je sindrom varalice utjecao na vašu karijeru?
S jedne strane, znao je biti prepreka jer me tjerao na pretjerano preispitivanje i perfekcionizam.
S druge strane, kroz rad na sebi i umjetnički izraz, naučila sam ga prepoznati na vrijeme i koristiti kao alat za rast. Razlika između petice i četvorke nije vidljiva okom, već energijom i lakoćom – a trud uložen u tu razliku mnogo je veći nego između bilo koje druge dvije ocjene.
Daleko sam ja od savršenstva, ali ne mogu odustati od vizije koja me zadesi. Ja to zovem nadahnuće. To bi bilo kao da odustanem od sebe ili svog danog zadatka.
Vaši planovi za buduće projekte?
Ne planiram previše – dozvoljavam da me nosi. A nosi me želja za znanjem. Tamo gdje mi srce zatitra i koža se naježi – tamo idem, bez obzira na financije i prepreke. Rekli su mi bliski ljudi: "Nera, neće bit od ovoga para, ovo je još manje komercijalno." A moja reakcija meni je najbolji odgovor, jasnoća i mir. "Pa što?” mislim si. “Druge žene si kupuju bunde, automobile, hodaju po skupim restoranima, a ja sebi napravim predstavu, snimim glazbu, napišem knjigu, dizajniram odjeću, stan… Radim sve za što moje srce bije." Moj svaki projekt nosi u sebi sto godina samoće – kako moje, tako i mojih predaka. Samoća me naučila da uživam sada, u trenutku. Za početak, želim da se sve što sam zamislila za Knjigu s glazbom "Cvit samoće" realizira kako je najbolje za mene.
POGLEDAJTE OVAJ VIDEO: Damir Kedžo za RTL Direkt: 'Sa 16 ili 17 godina sam shvatio a se ne možeš svima svidjeti'
