Pjevačica Lidija Bačić (37) u "Special Happy Show" stigla je s prinovom – psićem Bačijem, malenim mopsom koji je član obitelji postao prije manje od mjesec dana, ali joj se već uvukao pod kožu.
Ipak, slušateljima Happy FM-a priznala je kako bi se htjela ostvariti kao majka, da joj fali pjevanje u crkvi te da voli štiklu na gasu.
'Da bi me osvojio, frajer mora biti...'
"Htjela bih biti mama. To mi je želja u narednih par godina, ali za to se prvo trebaju dogoditi velika ljubav i brak. Mislim da bi bila dobra majka, tako barem kažu moji ukućani.
Da bi me osvojio, frajer mora biti frajer, ne preglasan, više samozatajan, ne volim ove što glumataju nešto, ali kada treba biti frajer da je frajer. Ne volim ni one koji se previše razmeću, koji moraju biti glavni u društvu, biži od takvih", otkrila Lille.
Da nije pjevačica, voljela bi biti glumica. Imala je par manjih uloga u serijama i jednom filmu, a čak se i prijavila na Akademiju u Zagrebu, ali nije prošla, bila je tremaroš pa nije više niti pokušavala. Ipak, glazbu voli više od ičega, u njoj se vidi i u starosti. Otkrila je Lille i da joj fali pjevanje u crkvi.
"Pjevala sam u crkvenom zboru i mnogi me u Splitu pamte iz tog razdoblja i fali mi taj period. Lipo je zadržati nešto dječje u sebi, bila sam u vokalnom sastavu Perle i duhovnom sastavu Rafael… Volim svu vrstu glazbe, pop, rock, mislim da se ne treba razdvajati glazba", dodaje.
'Mi smo ovdje prečedne'
Bez dlake na jeziku, u svom stilu, priznala je da igra na kartu izgleda.
"Velika je to karta i tko god ne igra na nju pogriješio je, mislim na žene. U svijetu su sve predotjerane i toliko skinute, skoro doslovce gole, Rihanna, Nicki Minaj, Beyonce,… Mi smo ovdje prečedne, vani bi ti rekli daj još, ali smo mi mala zemlja, reklo bi se selo veselo i sve kroz povećalo gledamo. U svijetu bi to bilo potpuno drugačije", priznala je.
Najveći adut joj je samopouzdanje, voli dobre cipele, ali ih ne kupuje preko interneta, jer ih mora probati. Za sebe kaže da nije tipično žensko jer ne voli torbice, a zaštitni znak su joj sunčane naočale.
"Ne mogu bez mobitela i cvika…čim je dan su cvike. U Zagrebu te znaju čudno gledati, pada kiša, ja nosim cvike, uvik, bez sunčanih naočala ne mogu. Jedina sam žena valjda koja ne voli torbe, ne nosim ih, osjećam se kao tetka s torbom, nisam nikad skužila tu famu oko torbe", govori.
'Nikad namjerno ne vozim brzo'
Adrenalin je pokreće, za volanom nastoji biti odgovorna, ali ne krije da voli štiklu na gasu.
"Stižu mi kazne doma, ako me sluša sutkinja za prometne prekršaje neka mi malo progleda kroz prste. Kada me zaustave nije da će mi oprostiti i pustiti me bez kazne, nego malo popuste. Nastojim biti uzorna, ali ako kasnim negdje onda malo požurim. Nikad namjerno ne vozim brzo.
U Dalmaciji me nikada nisu zaustavili, jedino u Zagrebu. Na otvorenoj cesti sam potegnula, mislim 200 km na sat da je bilo, nenamjerno, raspalila sam muziku, vozila Zagreb - Split, pivala i pobjeglo mi je po papučici. Mogu voziti u svemu, vozim automatik pa nije neka muka, ali draže su mi patike, iako mogu i u štiklama", priznala je Lidija.
