Leona Paraminski (45) od samih je početaka dokazala da gluma za nju nije tek zanat, već prostor istraživanja, transformacije i neprekidnog rasta. Iako je Akademiju završila 2001. godine, pred kamere je stala još ranije, 1999. godine, u filmu 'Četverored', postavljajući temelje karijere koja će je odvesti mnogo dalje od matične scene. Redale su se uloge u filmovima 'Najmanji čovjek na svijetu', 'Nebo, sateliti', 'Polagana predaja', 'Suša', a zatim i nagrada Zlatna Arena za 'Prezimiti u Riju', koja je bila samo bila potvrda onoga što je publika odavno znala – da je riječ o glumici o čijem će se talentu tek pričati.
No, umjesto da se udobno smjesti u sigurnost domaće scene, Leona je napravila hrabar potez – odlučila je testirati svoje granice izvan Hrvatske. Sa suprugom, IT-stručnjakom Tinom Komljanovićem, preselila se u Kaliforniju, točnije u Santa Barbaru, gradić čije ime Hrvatima zaziva nostalgiju za nekadašnjom televizijskom sapunicom, ali koji je za nju postao dom i nova profesionalna stanica. Ondje je 2015. debitirala na američkim kazališnim daskama u predstavi Dead Man’s Cell Phone, radila na dva indie filma, '8 Winds i ' Interference ', gdje je ostvarila glavne uloge, gledali smo je i u tri kratka filma,'The racy Buisnees' , 'Variables' i 'This Land', a 2022. godine ostvarila joj se velika želja, postala je majka djevojčice Liv.
Uskoro se vraćate u Hrvatsku zbog treće sezone jednog od najuspješnijih regionalnih projekata, Senke nad Balkanom. Ovaj put surađujete s Draganom Bjelogrlićem, velikim imenom na filmskoj sceni. Kako je došlo do te suradnje i što nas čeka u novoj sezoni? Što vas posebno privuklo ovoj ulozi?
S Draganom je veliki užitak kreativno surađivati. Mislim da smo napravili dobar posao u drugoj sezoni prije skoro pet godina i jako me veseli da se opet vraćam svom liku mistične i intrigantne Marije Oršić, ali ovaj put u nekim drugim konstelacijama. Nova sezona ponovno je pretrpana radnjama na više frontova i s pregršt zanimljivih novih i starih likova. No, nažalost, ne mogu otkriti više od toga. Veselim se ponovnom dolasku - zagrebačkom proljeću i odlascima u Beograd.
Srpske serije i filmovi u posljednje su dvije godine doživjeli ogromnu internacionalnu prepoznatljivost i rast. S druge strane, hrvatska kinematografija još uvijek se bori za istu vrstu međunarodne afirmacije. Kako mislite da bi se naš filmski sektor mogao nositi s tim izazovom i što mu nedostaje da postane konkurentan na globalnoj sceni?
Teško je reći tko je kriv i zašto je to tako, ali svakako razlog nije jedan. No, ako pogledamo pozitivnu stranu, tu i tamo dogode se neki bljeskovi i polako se kreće naprijed, barem kada je riječ o kratkom filmu. Nominacija za Oscara, uz ostale europske i međunarodne nagrade koje je kratki film Nebojše Slijepčevića osvojio, velika je stvar. Sve to pomaže hrvatskom filmu da bude prepoznat u svijetu, a i ovaj film jasan je dokaz da je priča ono što je važno – poruka koju želimo prenijeti. To je početak i osnova svega.
Vaša karijera bila je puna uspjeha i izazova, no usprkos tome što ste stalno pod povećalom javnosti, nikada niste bili skandalozna figura. Kako ste uspjeli očuvati svoju privatnost u industriji koja često favorizira dramu i kontroverze? Ili jednostavno nemate, kako se kaže, "kostura u ormaru"?
Iskreno, ne znam. Ne zamaram se previše svojom pojavom u javnosti. Jednostavno živim svoj život, nema tu puno filozofije. Postala sam javna osoba zbog svog posla, ali nikada nisam izigravala zvijezdu. Često sam i preiskrena u intervjuima te vrlo direktna u komunikaciji – uostalom, kao i u životu. Oni koji me poznaju znaju o čemu pričam. Takva sam i u radu s kolegama – kod mene nema muljanja i fige u džepu. Ljudi to osjete, pa možda i kada pogriješite, lakše vam se oprašta. Uvijek sam bila svoja i, na sreću, mediji su me uvijek voljeli. Tako da, hvala vam – neka tako i ostane.
U industriji zabave žene koje uspješno balansiraju obitelj i karijeru često se suočavaju s dodatnim očekivanjima i predrasudama. S obzirom na to da ste postali majka u kasnijim godinama, jeste li ikada osjetili da vam je zbog toga nešto bilo otežano, bilo u profesionalnom ili privatnom životu?
Apsolutno nije jednostavno biti majka i glumica u četrdesetima, ali sve ima svoje prednosti i mane. Da sam bila mlađa, vjerojatno bih imala osjećaj da nešto propuštam. Ovako znam da ne propuštam – ovo su neprocjenjivi trenuci s mojim djetetom i za sve postoji svoje vrijeme. Kada žena postane majka, ako može, zaista nema ljepšeg i težeg postojanja od toga da bude samo majka, barem neko određeno vrijeme. To je najbolja investicija vašeg vremena u životu. Kao što se potpuno predajem glumi kada radim, kada ne radim, istim intenzitetom posvećena sam svom privatnom životu. Uspjeh, slava, pojavljivanje – sve je to dio karijere, ali se ne identificiram time. Pokušavam stajati čvrsto na zemlji. Sada se zapravo još više veselim glumi jer imam slobodu u svojoj glavi – nemam pritisak da moram raditi, sada želim raditi.
Vaš život već godinama dijelite između Amerike i Hrvatske. Što vam najviše nedostaje kada ste na drugom kraju svijeta? Je li neki mamin domaći specijalitet na toj listi? Koje specifično jelo uvijek potražite kad se vratite u rodnu Hrvatsku?
Zaista jedem sve – obožavam hrvatske specijalitete, od mesa i ribe, do variva i sarme. Kada sam došla u Ameriku, sve mi je nedostajalo, ali sada pokušavam uzeti najbolje od oba svijeta.
Kad se sjetite svog života u Hrvatskoj, postoji li neki "hrvatski ritual" ili navika koju niste uspjeli ostaviti iza sebe, a koja vas stalno podsjeća na domaće korijene? Možda nešto što radite i u Americi, a što vas smiruje ili vraća u djetinjstvo?
Da, hrvatski ritual ispijanja kave satima, ha-ha. No, zato to nadoknadim kada dođem u Zagreb s prijateljima. Predivan dio mog djetinjstva bio je kod bake i djeda – selo i priroda. Ovdje je priroda također predivna, puno smo vani tijekom cijele godine i to obožavam, kao i život blizu oceana.
S obzirom na naporan profesionalni ritam, kako se opuštate kada želite pobjeći od svega? Jeste li netko tko se povuče uz knjige i meditaciju ili više volite opuštanje uz filmove i serije? Koji je vaš guilty pleasure kada ste u potpunom miru?
Punim baterije na dva načina – druženje i osama. Ok, i treći način – hrana. Volim se opuštati i uz filmove, i serije, i knjige – nema jednog dražeg od drugog, ovisi o raspoloženju. Volim kuhati, volim punu kuću ljudi, čašu vina, dijeliti trenutke s prijateljima. A onda dođe i vrijeme za smirenje– meditaciju, refleksiju, moj unutarnji svijet, osluškivanje sebe. Jedno bez drugog ne ide.
Vaša kći sada je već velika djevojčica. Kako reagira kada vas vidi na ekranu ili kada vas netko prepozna na ulici?
Mislim da joj ništa od toga nije važno – premala je da u potpunosti razumije što mama točno radi.
U braku ste već godinama. Dugi su periodi u životima parova kada romantika postane rutina. Koja je najromantičnija stvar koju je vaš suprug učinio za vas, ili možda vi za njega? Što vas još uvijek čini posebno bliskima i zaljubljenima?
Kod nas nema romantike – mi se samo volimo, pašemo si. Tu smo jedno za drugo, uvijek.
Život u Americi, uloga majke, supruge i uspješne glumice – sve su to veliki izazovi. Jeste li ikada razmišljali o stalnom povratku u Hrvatsku?
Da, lijepo ste to rekli – sve su to izazovi, ali i ljepota i čari života. Povratak u Hrvatsku neizbježan – svima potreban makar na nekoliko godina, a onda ćemo vidjeti što dalje.
POGLEDAJTE VIDEO: U Saboru prate RTL: 'U trendu su Sjene prošlosti'
