Privatni demoni nagnali su ga na pisanje, a kultni roman naštancao je u teškom bunilu: 'Bio sam nadrogiran, ne sjećam se...'

Pravim imenom Stephen Edwin King, ovaj je pisac rođen u najvećem gradu savezne države Maine, Portlandu. Pohađao je gramatičku školu u Durhamu te srednju školu Lisbon Falls. Na fakultetu je počeo pisati kolumne za školske novine i bio je aktivan u političkim pokretima studenata. Godine 1970. diplomirao je engleski na razini predavača u školama te se na tom položaju i zaposlio. U večernjim satima i vikendom, počeo je pisati razne priče te graditi radnju za romane.

Za žanr horora odlučio se još u djetinjstvu. Progonjen neprekidnim noćnim morama, King je smatrao kako je jedini način da se riječi čudovišta, taj da počne pisati o njima. U školi je pisao priče temeljene na filmovima koje je nedavno pogledao, prodavajući ih prijateljima. Ipak, te aktivnosti nisu oduševljavale njegove profesore koji su, otkrivši ga, prisilili da vrati zarađeni novac. Kada je imao 13 godina, otkrio je kutiju punu očevih starih knjiga, uglavnom horor i znanstevno-fantastičnih priča.

Njegov književni put započinje prvim romanom "Carrie", koji je 1973. godine ekraniziran. Prvotna skica romana Kingu se nije svidjela, no njegova žena Tabitha Spruce nagovorila ga je da ne odustaje. Na kraju je roman posvetio njoj. "Carrie" je ekranizirana u nekoliko navrata, počevši s 1976. godinom. Nakon majčine smrti, King piše horor roman "Isijavanje", koji je objavljen 1977. godine. To je djelo posvećeno njegovom sinu Josephu.

Vjerojatno se sjećate da je Kinga 1999. godine udario kombi nedaleko njegove ljetne kuće u Maineu. Ovaj incident mu je ugrozio pluća, imao je višestruke prijelome kuka i noge. Nakon toga, on i njegov odvjetnik kupili su kombi za 1500 dolara, a King je izjavio: "Da, imamo kombi, a ja ću uzeti čekić i pretući ga!". Ipak, nije to prvi put da je bio sudionik ili izravni svjedok prometne nesreće. Pored spomenute prometne nesreće, kada je King bio dijete, njegovog je prijatelja je udario vlak i usmrtio, što je kasnije opisao i u priči "Tijelo". Iako bi bilo lako pretpostaviti da je ovaj incident bitan dio Kingova pisanja, autor tvrdi da se ne sjeća događaja.

Kako bi uzdržavao svoju obitelj, Steven je radio brojne poslove, pored fakultetskog posla - bio je domar, radnik na pumpi i u industrijskoj perionici veša.

Većim dijelom 80-ih, King se borio sa zloupotrebom droge i alkohola. Pričajući o ovom periodu, priznao je da postoji jedan roman, “Cujo”, kojeg se jedva sjeća da ga je napisao: "To ne kažem s ponosom ili sramom, samo s maglovitim osjećajem tuge i gubitka. Sviđa mi se ta knjiga. Volio bih da se mogu sjetiti uživanja u dobrim dijelovima dok sam ih stavljao na stranicu". Obitelj je na kraju intervenirala tako što su se svi okupili, pozvali ga u dnevnu sobu i pred njega istresli sve štetne supstance koje su našli u njegovoj radnoj sobi. King je u svojim memoarima rekao da je tada potražio pomoć, i od tada nije pipnuo ni drogu, ni alkohol.

Steven nije jedini pisac u obitelji King. Njegova supruga Tabita objavila je nekoliko romana. Joe, njihov najstariji sin, krenuo je očevim stopama i smatra se bestseller piscem (piše pod pseuodonimom Joe Hill). Najmlađi sin Owen, napisao je zbirku kratkih priča i jednu novelu, a on i njegov otac zajedno su napisali "Uspavane ljepotice". Naomi, njihova jedina kćer ministrica je i LGBTQ aktivistkinja.

Autor je i najkraće horor priče na svijetu, a podijelio ju je na svom Twitteru: "Moja najnovija horor priča: jednom davno postojao je čovjek po imenu Donald Trump i kandidirao se za predsjednika. Neki ljudi htjeli su da pobijedi", glasi Kingov tweet.

Kao jedan od najplodnijih stvaratelja današnjice, King ima vrlo jednostavan savjet za sve književnike i one koji će to tek postati. Naime, on smatra kako dobar pisac dnevno mora odvojiti četiri do šest sati za pisanje i stvaranje. U protivnom, male su šanse da će se stvoriti novi književni maestro. Zato, svi oni kojima je King uzor, neka slijede jednostavne upute ovog svjetski poznatog, nadahnjujućeg i apsolutno odličnog pisca današnjice.