Okidač za reakciju bila je izjava jednog jako popularnog kolege, kojeg nije želio imenovati, da " radi komercijalne i radiofonične pjesme jer živi samo od glazbe, jer mora plaćati kredite i obveze državi".
"A da je kojim slučajem po struci odvjetnik ili slično, ONDA BI MOGAO RADITI GLAZBU IZ LJUBAVI? Znači čovjek je otvoreno priznao da ne radi glazbu iz ljubavi, a pjeva ljubavne pjesme??? Zato nam glazbena scena i jest takva kakva je jest - tužna... Jer većina ljudi ne radi glazbu iskreno i iz srca... Najjače mi je kad čujem: 'treba se podrediti publici' ili 'za koga radiš glazbu ako ne radiš za publiku?' - ma daj... Glupost" - napisao je Jacques.
"A ako se netko prepozna u mojoj glazbi, nitko sretniji od mene!!! Pišem pjesme i pjevam zato jer osjećam da moram, da je to moj životni poziv, u dobru i u zlu. Moram raditi ono što volim, sve ostalo nema smisla jer samo ću zamrziti glazbu. Osim toga, smatram da sam dar glazbe dobio od Njega i da ne smijem taj dar zlorabiti, već raditi srcem, moram biti vođen iskrenom emocijom da Ga ne uvrijedim, jer lako će mi taj dar oduzeti. Bog dao, Bog uzeo. Tako ja to 'vidim" - zaključio je.
