Influencerica i poduzetnica Jelena Leko (43), sestra proslavljenog bivšeg nogometaša Jerka Leke, u samo dvije godine dobila je dvoje djece, sinove Rafaela i Gabriela. Iako je majčinstvo donijelo neizmjerne radosti, pred Jelenu su stajali i brojni izazovi. Kako balansira između uloga majke, supruge i žene koja ne prestaje pratiti vlastite snove, te kako se nosi s dnevnim rutinama, koje uključuju sve od kuhanja do uspavljivanja, Jelena otkriva u razgovoru za Net.hr.

Jelena, nedavno ste rodili drugo dijete, i to u vrlo kratkom razmaku - samo godinu i pol nakon prvog poroda. Kako ste se snašli u toj brzoj tranziciji iz mame jednog djeteta u mamu dvoje male djece?

Ranije sam u jednom članku spomenula da će dvoje male djece biti pravi izazov i uistinu je tako. Mnogo toga se promijeni i nekako sam stalno u brizi da prvom sinu ne nedostaje ništa i da ne osjeti ponekad moju malu odsutnost zbog bebe, a opet da beba ima također sve što joj je potrebno.

Foto: Privatni Album

Kakav je osjećaj imati bebu i toddlera kod kuće? Kako izgleda jedan vaš prosječan dan?

Bilo bi sigurno zanimljivo i jako gledano kada bih snimala naš cijeli dan. Budni smo svi u isto vrijeme jer htjeli ili ne, oni probude jedan drugog. Igra starijeg počinje iste sekunde. Imam sreću da se svako jutro dosta igra sam. Zabavi se s autićima i kockama dok ja presvlačim, hranim bebu i pripremam doručak.

Je li mlađi sin zahtjevniji u usporedbi sa starijim?

U mom slučaju njih dvojica su totalno različiti. Jedino im je zajedničko da su rođeni kao velike bebe od četiri plus kilograma. Od prvog dana smo vidjeli da nisu slični niti fizički niti karakterom. Stariji Raul je plave kose, mnogo je spavao kao beba i nije baš plakao. Rafael je fizički tamniji, manje spava i više traži kontakt i interakciju i samim time je zahtjevniji.

S obzirom na to da su djeca tako mala, vjerojatno su još u fazi čestog buđenja. Kako izgleda rutina uspavljivanja kod vas? Imate li neki trik koji uspjeva svaku večer?

Iskreno, uspavljivanje i večer su mi najdraži dio dana jer nisam baš jutarnji tip. Jako brzo zaspu odmah nakon bočice. Beba Rafael ide spavati oko 20h, a Raul oko 22h. Tih dva sata dok beba spava, mazimo se, pričamo kako je prošao dan i što ćemo raditi sutra. Raulu to vrijeme puno znači jer je cijeli fokus na njemu i vidim kako je sretan.

Foto:

Što vam je zasad bilo najteže u ovom intenzivnom razdoblju s dvoje male djece?

Najteže mi je bilo prvih nekoliko dana nakon dolaska iz bolnice. Iz osobnih razloga, prvih tjedan dana smo bili razdvojeni od supruga i Raula. Neopisivo su mi nedostajali i morala sam se preko noći vratiti na ''početne postavke" s majke toddlera na novorođenče. Jedino to razdoblje mogu navesti kao malo teže, ostalo je sve prošlo odlično.

Majčinstvo zna biti predivno, ali i iscrpljujuće. Imate li uopće vremena za sebe?

Vrijeme za sebe još uvijek teško nalazim. Dječica ne idu u vrtić pa je to "full akcija" od samog jutra i po cijele dane. Nekada, naravno, u dogovoru sa suprugom odem na sat-dva obaviti što trebam, ali nastojim se brzo vratiti jer znam koliko je teško osobi koja ih čuva. Suprug mi uistinu dosta pomogne, a tu su i bake.

Kako vi i suprug dijelite obaveze oko djece? Imate li pomoć obitelji ili babysittera, ili sve sami odrađujete?

Svo slobodno vrijeme suprug provodi s nama. Kada nije na poslu, mi smo mu na prvom mjestu. Imala sam ''ljetnu'' pomoć jedne divne djevojke Ivane, ali uglavnom smo sami. Suprug je savršen u uspavljivanju i igri, ja u presvlačenju, hranjenju i tako uskačemo jedno drugom u svim potrebama.

Foto: Privatni Album

Jeste li sada, s drugim djetetom, opušteniji nego prvi put ili je zapravo teže jer imate duplo više briga i obaveza?

Što se tiče same bebe, mnogo sam opuštenija, ali što se tiče "težine", trenutno mi je teže s dvoje. Znam da je to samo privremeno jer uskoro kad beba prohoda, moći će se igrati zajedno i mislim da onda dolazi mnogo lakše razdoblje za sve nas. Raul jedva čeka da krene njihova zajednička igra i avanture.

Uspijevate li uopće izaći negdje bez djece – na kavu, u šetnju, na večeru s prijateljicama? Koliko vam takvi trenuci znače?

Iskreno, lagala bih kada bih rekla da uspijevamo suprug i ja sami otići. Svugdje ih vodimo sa sobom i jednostavno ne idemo na mjesta i među ljude na kojima osjetimo da djeca nisu poželjna. Odem naravno nekad sama s prijateljicom, ali još uvijek su ti trenuci rijetki. Imam divne prijateljice koje razumiju trenutnu situaciju pa radije one dođu meni u posjet.

I za kraj, što biste poručili drugim mamama koje se možda boje male razlike u godinama među djecom? Što je vama najviše pomoglo da ostanete smireni i pozitivni?

Preporučujem svim budućim mamama da se ne boje. Bog nam da tu neku snagu koju uvijek dobijemo baš u trenutku kada nam je potrebna. Sve će to proći i sve je to kratkotrajno jer dječica tako brzo rastu. Kad vidite osmijeh i sreću te djece, sve prođe u sekundi. Bitna je dobra organiziranost i ponekad pomoć obitelji. Uz njih je sve lakše. Suprug je jako aktivan i brižan, a tu je baka koja jedva čeka naš poziv u vezi čuvanja ili kuhanja ručka. Ne odustajte! Neispavane noći, umor i manjak vremena će proći, i sva ta žrtva postaje neopisiva ljubav i sreća do kraja života.

POGLEDAJTE VIDEO: Anđa Marić u emisiji MagNet ispričala je sve o svojoj borbi s bolešću te kako je uspjela postići neviđen napredak