Nakon što je više od dvije godine nije bilo na sceni,Dolores Lambaša vraća se na male ekrane. Zbog snimanja serije Ruža vjetrova, preselila se u Split, gdje boravi u stanu svog partnera Josipa Radeljaka Dikana, s kojim je ljetos proslavila treću godinu ljubavi.
Na pitanje kako je doživjela preseljenje u Split, odgovorila je: 'Teško mi je verbalizirati taj trenutak koji se dogodio u svibnju, kad još nisam znala da ću raditi u Ruži vjetrova, a kad sam životno instinktivno osjetila da iz nekog razloga trebam doći i raditi tu. Dotad sam imala nekoliko, u vrlo pozitivnom smislu, čudnovatih druženja s nekim zanimljivim ljudima i negdje u meni nešto je zaškripilo: To je moj svijet, moji ljudi, boje, mirisi, okusi.'
U slobodno vrijeme Dolores, kako kaže, podosta piše, a voli se družiti i s kolegama.
U intervjuu za Story Dolores je otkrila i kako je došlo do toga da su je pozvali da glumi u seriji. 'Ne znam kako, ali kada čovjek o nečemu počne intenzivno razmišljati i priziva sebi određene stvari, one mu se lako i često počnu događati. Nije prošlo ni petnaest dana od mojih intenzivnih premišljanja o mogućnostima, a ja sam već sjedila s ugovorom, novom ulogom, divnim kolegama, društvom, u novom gradu i na neki način s novim, a divnim, privremenim životom.'
Objasnila je i kako to da je dvije godine bila bez angažmana. 'Ostala sam bez angažmana isključivo svojom krivnjom, ali prije bih rekla žestokim neiskustvom, jednom brutalnom naivnošću, i to bi bilo to. Isto tako, dobro je što se to dogodilo dok sam bila mlada, jer se kod nas i inače stvari brzo zaboravljaju, tako da više nemam problem s tim. Isto tako, donijela sam odluku da se više nikad, ni zbog jedne osobne situacije, kakva god bila, ništa neće ispriječiti između mene i mog zanimanja. Kad ne radim, nesretna sam. Nije bilo lako u nekim razdobljima sjediti na kauču i osjećati se bespomoćno, a onda te nazove redatelj i kaže ti: 'Trebam te, ali te se bojim, uzet ću drugu.' To je bio trenutak kada sam shvatila što je važno, što više nije, što nikad nije bilo važno i što će uvijek biti važno.'
Na pitanje razmišlja li o braku, rekla je: 'Ne, ne mogu o tome razmišljati na ovu skupoću. Moram realizirati sebe, pa i osigurati egzistencijalno, sad sam u tim godinama kada moram najviše raditi i planirati'.
No, opisala je kakvo vjenčanje zamišlja: 'Ne znam, strah me pokazivati vam tu svoju emotivnu crtu i govoriti intimno. Kako zamišljam... najromantičnije što može biti. Šuma ili plaža, priroda svakako. Sami. Skromni. Držimo se za ruke. Vrištimo. Ili šutimo. Jedemo sladoled. Prskamo se vodom, pušemo balone, pa ih bušimo. Onda me on poljubi, pomiluje pogledom na način da cijeli svijet stane i ništa drugo nije važno. Meni krenu suze od ganuća i kažem – da, s tajanstvenim osmijehom. A on mi uzvrati: Mišu moj mali. I poslije toga se ponovno smijemo, ja pobjegnem, on me prati i godinama se igramo skrivača, dok nas smrt ne rastavi. Ali moram znati da je uvijek tu, da nikad neće otići i da će ostati uz mene što god da se dogodi. Kad čovjek razmisli, dosad sam baš nalazila prave crkve, gdje ću se Bogu moliti, vrlo sukladne tim razmišljanjima gore.'
Između ostalog, rekla je i da nije ljubomorna, ali: 'Što je moje, moje je i u to ne diraj ako želiš ostati u komadu. Teško je, slažem se, nekome ne moći biti prvi i prioritet, pogotovo ako ti je jako stalo, ali onda se čovjek mora zapitati zašto ulazi u takve varijante odnosa, možda i namjerno, te jesu li to samo njegove obrane od samog sebe.'
