Hrvatski glazbenik Devin Juraj ove se godine predstavlja na Dori, a uoči nastupa govori o kreativnom procesu, životu od glazbe i osobnoj iskrenosti kao glavnom umjetničkom principu. U razgovoru otkriva kako izgleda njegova svakodnevica uoči natjecanja, što publika može očekivati od nastupa te zašto vjeruje da nova generacija izvođača može promijeniti domaću glazbenu scenu.

Pripreme za Doru između mira i kaosa

Kako izgleda jedan vaš dan tijekom priprema za Doru? 

Dani sada, za vrijeme priprema za Doru, su neočekivano dinamični ili neočekivano dosadni. Ima dana kada ne radim ništa, kada odmaram, kada samo uživam u miru i tišini, jer skupljam snagu za ono što me čeka, a ima dana gdje planiram to raditi, ali telefon ne prestaje zvoniti s idejama, novim informacijama o novim obavezama za samu Doru sa strane televizije. I zato mislim da se u ovom periodu sve jako dobro izbalansiralo, jer zaista imam dovoljno vremena uživati u obavezama, a isto tako zna biti dana gdje obaveza nema, pa mi cijeli taj stres krene faliti i pronađem se ponovno u situaciji gdje uživam u svemu što radim, što je po meni na kraju najbitnije.

Foto: David Ružić

Da morate birati samo jedno, biste li bili pjevač, plesač ili glumac? 

Mislim da je pjevač jedini točan odgovor u mojoj priči. Zaista se osjećam u tom području kao jedna verzija sebe koja je najsretnija. Jednostavno, stvaranje glazbe me nevjerojatno hrani na razini duše, ali me i obogaćuje kao čovjeka do jedne razine koju ne znam ni opisati. Ples i gluma su mi izrazito dragi, ali primijetio sam da nemaju taj emotivni udarac koji za mene ima glazba u svakom pogledu. Baš u glazbi osjećam da sam u kontroli svega što želim raditi i kao glazbenik znam točno što želim biti i kako to želim postati. Znam koju ulogu želim odabrati u svemu tome i putem glazbe, na kraju krajeva, imam osjećaj da mogu ispuniti, točnije zadovoljiti, sve tri stavke mene koje su prisutne, a to jest baš to: glazba, ples i gluma u svakom obliku. Zaista osjećam da sve ovo što ja jesam dolazi iz tog koncepta mene kao autora, kao pjevača, kao izvođača, jer je to jednostavno medij pomoću kojeg ja želim prenijeti sve svoje priče i sve svoje ideje.

Glazba kao životni poziv

Može li se živjeti od glazbe? 

Može se u Hrvatskoj živjeti od glazbe. Naravno, uvijek je pitanje u kojem obliku. Od autorske glazbe najteže je živjeti, ali koliko čujem od kolega, od samog stvaranja glazbe – kroz angažmane, gaže, vjenčanja, zaposlenja u bendovima, na televiziji, u orkestrima i kazalištima – život od glazbe je moguć. Ja sam jedan od onih koji su odabrali možda najteži put, a to je da želim živjeti od autorske glazbe i u tome ostajem čvrst, jer sve što si zaželim, prije ili kasnije se ostvari. Već godinama živim isključivo od glazbe, točnije od svega što je s glazbom povezano – bilo da je to pjevanje u kabareu, kazalištu ili sezonsko gažiranje tijekom ljeta. Ono što je definitivno najtočnije jest da je život od autorske glazbe u Hrvatskoj gotovo nemoguć. No upravo nova generacija glazbenika koja dolazi – u koju, na kraju krajeva, spadam i ja – radi na tome da se to promijeni. Jer problem nije samo u glazbi; problem je u načinu na koji su glazba i glazbenici percipirani unutar Hrvatske. Nažalost, vidim da se sve više mladih obeshrabruje u svojim idejama i žao mi je što se mnogi drže sigurnih zona. To ne kritiziram, jer sam i sam u jednom trenutku osjećao strah od toga da izađem iz sigurnosti i stanem u svoju iskrenost. Međutim, shvatio sam dvije stvari: mogu biti neuspješan i sretan, a mogu biti neuspješan i tužan. Pa sam odlučio da, ako već nešto mora propasti, radije ću biti sretan nego tužan. Zato mislim da radim prave korake, jer shvaćam da sa svojom iskrenošću otvaram vratima koja sa svojom neiskrenošću nikada ne bih mogao otvoriti. Neiskrenost u autorskoj glazbi i u percepciji vlastite karijere često dolazi iz činjenice da je danas izuzetno teško kao izvođač dobiti platformu. Žao mi je što je to tako, ali siguran sam da će budućnost novih mladih glazbenika to promijeniti i, usuđujem se reći, spasiti hrvatsku glazbenu scenu – jer njoj hitno treba spas u svakom mogućem obliku.

Foto: Laura Jovanović

Ljubav, stil i budući planovi

Tko vam je inspiracija kada je riječ o stilu i gdje najčešće kupujete odjeću? 

Nemam jednu osobu koju kopiram. Dapače, na sebe uvijek gledam kroz treće lice i pokušavam se definirati kao vlastiti modni uzor, jer svako jutro kada moram osmisliti neki outfit, bilo da je riječ o pojavljivanju na eventu, nastupu ili jednostavnom izlasku u grad, radim na tome da kroz taj outfit točno prikažem tko sam ja i zašto sam takav kakav jesam. Nikada nisam bio osoba koja pretjerano pati za modnim brendovima. Dapače, uopće ne patim za njima, nego gledam artikle koji najtočnije pokazuju ono što ja jesam i ono tko ja jesam. Vjerujem da se s vrlo malo novca može napraviti nevjerojatno umijeće u stilu. Na kraju krajeva, svi znamo da novac ne kupuje stil i ne kupuje ukus, što mnogi ljudi danas itekako pokazuju. Ali kada bih morao nekoga definirati, definirao bih opet samoga sebe u nekoj idealnoj i fantaziranoj verziji ovoga svijeta u kojoj imam sve što želim i prema kojoj se nekako ravnam kada razmišljam o tome tko je moj modni idol. Modni idoli koje sam pratio u prošlosti, a koji su najčešće glazbenici, upravo su ti koji su me ohrabrili da na modu gledam kao na umjetnost u kojoj se može pretjerati, ali i u kojoj nije nužno pretjerivati. Zato smatram da je stil nešto isključivo osobno i subjektivno i da u njemu ne postoje pravila. Pravila postoje samo da bi se ljudi ukalupili, a ja u kalupe ne želim ući ni u jednom obliku. Mislim da ću zauvijek nositi ono što mi se sviđa, bilo to nekome zanimljivo ili dosadno. Meni je najbitnije da se ja osjećam ugodno u vlastitoj koži.

Foto: Laura Jovanović

Što publika može očekivati od Vašeg nastupa na Dori? 

Od mog nastupa na Dori publika može očekivati mene. Zaista sam ponosan na koncept i ideju, pjesmu i nastup te, na kraju krajeva, na sve članove tima od prvog do zadnjeg, jer vidim da su to svi elementi koje sam znao da želim i s kojima sam nevjerojatno zadovoljan, jer su iskreni i vjerni onome što sam htio reći. Publika će moći vidjeti Devina kao izvođača, kao lik, a ne kao mene privatno, jer ne sumnjam ni najmanje da ću na tu pozornicu izaći s ciljem da zaista pokažem ono što jesam i ono što mogu. I na kraju krajeva, siguran sam da će ljudi koji me već dugo vremena prate biti zadovoljni svime što ću pokazati, jer je na neki način ovaj nastup ponajviše za njih.

Što ćete prvo napraviti kada Dora završi, kako se planirate odmoriti? 

Nakon Dore nema odmora. Prvo što radim jest bacam se na posao s pripremama za predstavu Cabaret, gdje glumim lika Emceeja. Kao što mnogi znaju, Emcee je nevjerojatno kompleksan lik kojeg izuzetno volim i izuzetno poštujem. Interpretacija Alana Cumminga, koji ga je majstorski izveo u revivalu na Broadwayu, ostavila je snažan trag na mene i zaista sam nevjerojatno zaljubljen u sve što ima veze s tom predstavom. Jako, jako se veselim ovom sljedećem bloku igranja. Uz to me čeka i veliki posao, a to je priprema albuma. Napisao sam dosta pjesama koje sada zaista želim pustiti u svijet i siguran sam da sam spreman prijeći u onu sljedeću fazu svoje kreative, gdje držim sve pod kontrolom i znam kako nešto želim reći. Na kraju krajeva, moja umjetnost je komunikacija između mene i mojih fanova, prošlih i budućih, i vidim da nisam tipičan, pod navodnicima, lik koji radi glazbu. Ne zato što sam lumen, dapače, apsolutno nisam, nego zato što jednostavno vidim da kod mene ništa ne ide onim putem kojim bih ja to planski htio, pa sam si dopustio da me vodi intuicija. I kad god dopustim intuiciji da me usmjerava, uvijek dođe do nečega što me izuzetno zadovolji. Stoga bi najtočniji odgovor bio sljedeći: nakon Dore slijedi jako puno nove glazbe.

Foto: Tina Kadoic

Koji vas je nastup na Dori iz prijašnjih godina najviše impresionirao? 

Od prošlogodišnje Dore mislim da me najviše impresionirao nastup Luke Nižetića. Zadnjih par godina ga zaista pratim i razumijem njegov senzibilitet te točno shvaćam što želi pokazati na pozornici. Moram priznati da mi je prošlogodišnji nastup bio nevjerojatno uvjerljiv u onome što, po mom mišljenju, izvođač na pozornici mora biti, a to je lik koji je u potpunosti ono što glazbenik jest, tehničar i performer u jednom. Grozno mi je kad vidim pokušaje, alergičan sam na pokušaje i izuzetno cijenim kada vidim da je netko zaista spreman biti na pozornici. Biti spreman za pozornicu izuzetno je teško i zahtijeva godine iskustva u svakom obliku. Pozornica je okrutna i put do potpune sigurnosti na njoj vrlo je sklizak, ali i to dolazi s iskustvom i s vremenom. Neki to imaju prirodnije od drugih, a Luka Nižetić me prošle godine zaista oduševio svojim potpunim vladanjem pozornicom, što njemu uostalom nije strano, i zato mu iskreno aplaudiram jer je performans bio jako dobar.

Foto: Tina Kadoic

Što mislite tko vam je najveća konkurencija na Dori? 

Najteže pitanje koje mi možete postaviti, ali odgovor već imam. Na Dori mi je najveća konkurencija Devin. Točnije, ja sam sam sebi najveća konkurencija, jer svatko od nas koji će se pojaviti na toj pozornici vodi veliku unutarnju bitku s onime što želimo biti, s onime što jesmo i s onime što želimo postići. Nažalost, koncept natjecanja umanjuje naše priče i naše identitete, jer smo postavljeni u ovaj kolovrat gdje smo jedni protiv drugih, kada u stvarnosti u backstageu vlada harmonija izuzetnih, izuzetno kvalitetnih izvođača koji svi žele na kraju krajeva pokazati nešto svoje. Ali nitko na ovo ne gleda kroz prizmu toga tko je kome najveća konkurencija. Mislim da se svi najviše borimo sami sa sobom i s onime što možemo i želimo biti. Duboko se nadam da će ove godine prevladati razum u kojem nitko u nijednom trenutku neće imati osjećaj da je netko protiv nekoga ili da se ljudi gledaju kao konkurencija, nego da se svi gledamo kao kolege. Svi smo mi jedinice jedne buduće estrade, neki više, neki manje. I vidjet ćemo, nažalost, što će od svega toga proizaći kada se svjetla ugase i kada na kraju krajeva prevlada ono što je naša surova svakodnevica, a to je da se nakon Dore svi vraćamo doma s istim ciljem, a to je pokazati publici da imamo što reći.

Foto: Tina Kadoic

Jeste li trenutno zaljubljeni? 

Jesam, itekako. Zaista vam ne znam što više odgovoriti nego te dvije riječi, jer činjenica je da sam sretniji nego što sam ikad bio, zaista miran i zaljubljen.

Koji je vaš tip idealne cure?

Moja djevojka je moj idealni tip cure. Moram priznati da stvarno nikad u životu nisam mogao presuditi da bi mogla postojati osoba koja je toliko slična meni u svakom pogledu, ali sam neizmjerno zahvalan što sam je pronašao i, na kraju krajeva, što kroz ovaj život i kroz naše karijere idemo toliko čvrsto, kao podrška jedno drugome. Ona mene vidi onakvim kakav jesam, i na pozornici i privatno, i cijeni oba ta Devina, a mislim da je to možda najvažnija stvar koju mogu dobiti, podršku u svakom obliku sebe i jednu stijenu na koju se mogu osloniti kada ovaj ludi život krene. I duboko se nadam da i ona mene tako percipira, jer zaista mislim da je to ključ svega: podrška, ljubav i zajedništvo.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Makarska policija zaplienila veliku količinu oružja od 43-godišnjaka