Bila je sinonim za talent i senzualnost, zbog bunta su je izbacili iz učeničkog doma, a auta se bojala kao da je predviđala vlastitu tragediju...

Ena je prvo dijete činovnika Nikole i prodavačice Terezije Begović. Ime je dobila u čast baki Mandaljeni. Nakon što joj je otac umro 1989. godine, majka joj je u svemu bila najveći oslonac, a i sama je Ena isticala da su najbolje prijateljice. Kasnije su je opisivali kao živahnu djevojčicu koja je uvijek nosila hlače, a kosu je plela u pletenice. Pohađala je srednju školu u Dubrovniku tijekom koje je, zajedno sa svojom sestrom, živjela u dubrovačkom učeničkom domu. Zbog buntovnog ponašanja, pred sam kraj srednje škole, izbačene su iz doma te su morale otići u podstanarstvo.

Nakon srednje škole, odlučila se za Pravni fakultet u Zagrebu. Tijekom studiranja, ona i sestra Mia Begović dijelile su stan s trećom cimericom, inače našom poznatom pjevačicom, Alkom Vuicom.

Ena zapravo nikada nije željela biti glumica, a to će biti jasno i redatelju Ljubiši Ristiću, koji će je nekoliko godina u Zagrebu nagovarati da glumi u njegovom filmu "Ivan Goran Kovačić". Ipak, to je za rukom pošlo tek Radi Šerbedžiji. On je lijepu glumicu uspio nagovoriti na ovakav potez, govoreći joj da ne smije zapostavljati takav talent.

Ipak, važno je napomenuti kako ovo nije prvi film u kojem je Ena glumila. Ona je još kao maturantica statirala u filmu "Okupacija u 26 slika" redatelja Lordana Zafranovića 1978. godine. U tom se filmu pojavila gola, a ta je scena zasjenila sve ostale. Ipak, nakon što je upisala Akademiju dramskih umjetnosti, zabilježila je i svoje prve uloge - u filmu "Piknik u topoli" i "Pad Italije”. Svoju prvu televizijsku ulogu ostvarila je u "Nepokorenom gradu".

U jednom je intervjuu iz 1988. otkrila da je strašno osjetljiva, ali i inertna: "Strašno se volim povlačiti u sebe, Rak sam u horoskopu i uopće ne znam kako sam stigla napraviti ovo što sam u karijeri postigla jer sam osoba koju je lako ubiti u pojam. Ali, s druge strane sam i osoba koja se fantastično osjeća na sceni, sigurno i zaštićeno, i uživam biti ondje. No, uvijek sam nezadovoljna i svaki put kad napravim novu ulogu, pokušavam shvatiti kamo bih dalje trebala krenuti i što bi bilo interesantno za mene. Ja sam veoma lijena, kao svaka Dalmatinka. Zapravo, možda i nisam toliko lijena koliko inertna. Stalno sebi obećavam da ću ići na bazen plivati, ali mi je ujutro teško i deset čučnjeva napraviti. Mi nemamo tu discipliniranost i kult tijela kao Amerikanci. To mi je kod njih izvanredna stvar, ali sam za to nekako više teoretski nego u praksi. Živim sa sestrom i nas dvije stalno pokušavamo pokrenuti to svoje vježbanje, ali nam dosta teško ide. No, sjajno mi je ići kod kozmetičarke na aromaterapiju. Istina je da u nas glumci veoma malo vode računa o svom tenu, zubima ili kosi; više se uzdamo u prirodu i šminku. Kad bi bilo potrebno za neku baš dobru ulogu, mogla bih i smršavjeti, jedino ne bih mogla ošišati kosu", kazala je tada.

Njena možda najpoznatija uloga je ona barunice Castelli u Glembajevima za koju je 1988. godine dobila Zlatnu arenu za epizodnu žensku ulogu, no odbila ju je jer je ona tu ulogu smatrala glavnom. Uz to, Ena je isticala kako joj je ovo jedna od najdražih uloga. Devet godina nakon odbijanja ove nagrade, ponovno ju je dobila no ovaj put za ulogu u filmu “Treća žena”.

Ipak, osim što je poznata po ulozi barunice Castelli, Ena je ipak najpoznatija i kao supruga famoznog Josipa Radeljaka Dikana. S Dikanom je provela posljednjih deset godina svog života, tijekom kojih je razvila abnormalan strah od vožnje, kao da je znala što će se dogoditi tog kobnog 15. kolovoza 2000. godine. I prije tragične nesreće u kojoj je izgubila život, dogodila joj se prometna nesreća u kojoj je bila kriva. Naime, u toj je nesreći tragično stradao vozač motocikla Fatmir Maniri. S Enom je u automobilu bio glumac Đorđe Kukuljica koji je nakon nesreće proveo tri tjedna u komi, a nakon što se probudio morao je ponovo učiti hodati i govoriti. Za tu je nesreću Ena Begović bila kažnjena s tri godine uvjetne kazne.

U srpnju 2000. godine, Dikan i Ena dobili su kćer Lanu, a samo 45 dana kasnije, 15. kolovoza, krenuli su na obiteljsko putovanje. Ena je sa svojim suprugom Dikanom, svojom majkom, tek rođenom kćeri i Dikanovim sinom iz prvog braka krenula na ručak kod Radeljakove prijateljice, a za volanom je bio Leo, koji je promašio kuću i nastavio voziti uskim i strmim ulicama. Leo se zakačio za kamen, a uz to je razbio svjetlo za maglu te je Josip Radeljak inzistirao da on nastavi voziti. Nakon toga obojica su izašli iz automobila koji je počeo kliziti unatrag te je na koncu završio u provaliji. U svemu tomu Ena je ispala iz auta i zadobila frakturu lubanje kao i ozljede mozga koje su dovele do smrti. Leo je na koncu oslobođen krivnje, a za nesreću je bio kriv neispravan mjenjač u automobilu.

Enina i Dikanova kći Lana, izrasla je u pravu ljepoticu, koja je slika i prilika svoje majke. Diplomirala je ekonomiju i menadžment na Sveučilištu Bocconi u Milanu, a u javnosti se ne voli pojavljivati često.