Modnu dizajnericu, umjetnicu i glazbenicu Matiju Vuicu (63) ne treba posebno predstavljati. Njene kreacije nose zvijezde diljem svijeta, a glazbu slušaju i pjevuše generacije. Svatko tko je bio u kontaktu s Matijom kaže da je ona unatoč svjetskoj slavi, citiramo, skromna Metkovka, a da to zaista i jest, uvjerili smo se dok smo pričali s njom.
NET.HR: Vi ste zaista svestrani: Glazbenica ste i kreirate odjeću. Kako to dvoje ide zajedno?
VUICA: Sve je započelo s Trotakt projektom 1981. Naime, te godine je održana moja prva modna revija u sklopu koncerta. Moram napomenuti da je Trotakt projekt zapravo bio na neki način ispred svog vremena. Njegov osnivač Jurica Popović imao je viziju multimedijalnog projekta u kojem bi objedinio glazbu, modu i vizualnu komponentu, pa smo unutar koncerta imali stripove, slajdove, fotografije itd. na tematiku pjesama. Imali smo i svoju modu. Ove godine slavimo 40. obljetnicu.
NET.HR: Hoćete li svojoj publici pripremiti nešto posebno kako biste zajedno proslavili?
VUICA: To mi je svakako u planu. Nova kolekcija je spremna baš za tu proslavu. U planu je i da bend bude prisutan, ali ne znam što ćemo u ovim uvjetima uspjeti realizirati… Htjela bih i da reviju, osim manekenki, nose i dame koje su me pratile sve ove godine mog modnog života. Također, revija bi imala i humanitarni karakter za jednu posebnu namjenu. Hoću li to uspjeti do kraja godine, ili ću morati premjestiti u sljedeću, to još ne znam… Ali svakako će biti.
NET.HR: Jeste li vi prije bili glazbenica, pa onda kreatorica ili obrnuto?
VUICA: Uvijek se dvoumim oko toga što je bilo prije. Počela sam pjevati još kao djevojčica u crkvenom zboru i folklornoj skupini. No, istovremeno sam imala mašinu, pa sam i šivala. Profesionalno gledajući, prije sam bila glazbenica, s Trotakt projektom je sve počelo, ali on mi je i pomogao da pokažem i svoj modni aspekt. Tu sam ispoljavala svoje prve kreacije. Tih ranih 1980-ih godina bila je veća sloboda u odijevanju, nije bilo društvenih mreža, ni stranih TV kuća, pa smo se snalazili kako smo mogli i znali, ali zato smo izgledali zanimljivo i ekstravagantno.
Tada je Zagreb živio jednu drugu modu i svi smo bili u duhu tih 1980-ih. Negdje 1983. godine počela sam sa svojim prvim modnim revijama. Pokojna Ana Lendvaj me primijetila ili, da tako kažem, otkrila. Bile su joj zanimljive moje modne kombinacije pa smo se brzo sprijateljile. Pozvala sam je da vidi što imam u svom ormaru i što šivam ili bolje reći prekrajam. Samo je rekla "Ovo mora ići van iz ormara". I tako su krenule moje modne revije po zagrebačkim ulicama, pothodnicima, klubovima…
NET.HR: Kako teče vaš kreativni proces kad stvarate odjeću?
VUICA: Ja za sebe kažem da se cijeli život igram s tkaninama. Nakon što kupim čipke, a njih najviše koristim, napravim totalnu dekonstrukciju, pretvorim ih u komadiće, a onda ih slažem na lutki u neki posve novi dizajn - moj. U tom kreativnom procesu vodim se onim što mi je obuhvatilo maštu i što me najviše privlači. Slažem komadiće čipke, ogledala, kristala te pretvaram to u neki svoj projekt. Kad stvaram kolekciju, volim imati neku priču, misao vodilju, a koja me onda vodi prema kraju kolekcije.
"Gotovo uvijek surađujem s Viktorom Dragom jer se izvrsno nadopunjujemo, pa taj duplicirani adrenalin uvijek završi nekom divnom bajkom, poput ovoljetne "Minerve" u Trogiru. Sam kreativni proces teče tako da se naprosto jednom zamišljenom slamčicom spojim na svemir, jer tu se nalaze ideje koje su dostupne svima, a koje kreativni ljudi pretvaraju u neke svoje priče. Treba samo posegnuti u taj bogati trezor i prepustiti se univerzumu. Tako, evo, ja komuniciram sa svemirom.
NET.HR: Koja je priča vaše nove kolekcije?
VUICA: To ću vam otkriti onog trenutka kad ona bude gotova.
NET.HR: Zašto kreirate baš svečane haljine i vjenčanice?
VUICA: Pa, pretpostavljam zato što mi je tog sjaja i blještavila uvijek falilo u djetinjstvu. Zapravo, ničeg nije bilo, ili barem meni nije bilo dostupno. Mene su od samog početka zaokupljale tkanine, pa sam posegnula o ormar moje majčice Ike i prekrojila sve što sam našla… Kad je usfalilo, prešla sam na plahte i usput učila i naučila šivati. Tako su nastale moje prve kreacije. Prvi susret sa Zagrebom i Hrelićem omogućio mi je da vidim da postoje i neke divne tkanine poput brokata, čipke te svile i od njih je sve krenulo.
U tim nekim ranim 1980-im godinama, iako sam tada stvarala uličnu modu, birala sam svečane tkanine i one su me poslije 1990-ih godina odvele do dugih toaleta i večernjih haljina. Nekako sam se tu pronašla jer je to područje na kojemu se mogu najviše poigrati, stvarati rukama, a to mi je važno, da sam stalno u nekom procesu i projektu. Volim stvarati novu tkaninu iz kupljene, udahnuti joj novi identitet.
NET.HR: Vi ste kao Coco Chanel. Ona je, poput vas, od kompliciranih materijala znala skrojiti profinjenu haljinu ili kompletić koji nije izgledao kičasto i neukusno. To je zaista umjetnost - ukomponirati profinjeni i jednostavni kroj s glamuroznom tkaninom, a da rezultat izgleda sofisticirano i estetski savršeno.
VUICA: Za sve treba puno ljubavi, doza talenta i puno rada. Ne može se ništa na silu. Kada osvijestiš talent, već si puno napravio, jer na žalost, mnogi ga imaju, a da nisu svjesni. Rekla bih da smo svi za nešto talentirani. Drugi korak je da ga trebaš razvijati, potom uložiti puno rada i truda u svaku ideju… Bez tih komponenti, nema ni tog nekog rezultata koji si upravo spomenula. A glamuroznost svakako određuje i izbor tkanina, način izrade, a moment estetike sve to začini. Ponekad vrlo jednostavni komadi odjeće mogu biti vrlo glamurozni, a ponekad je potrebno čak i pretjerati jer ideja tako traži. Jedno i drugo ima smisla jer svi smo različiti… Ja uvijek sve sebi zakompliciram jer uživam u tom procesu, ali na kraju je to haljina jednostavnih linija, ali bogata u izradi.
NET.HR: Mislim da bi mala crna haljina u vašoj varijanti bila fenomenalna.
VUICA: Kad pričamo o maloj crnoj haljini, za koju kažu da je svaka žena mora imati u ormaru, po meni, ona je prošla razne mijene kroz dugi period otkad je prvi put spomenuta. I više to nije ona crna haljinica o kojoj smo nekad pričali… A i ne mora je svaka žena imati. Toliko se brzo mijenjaju modni trendovi, da je "malu crnu", potisnula mala žuta, mala plava, zelena itd., ovisno što trendovi nametnu. Kod mene najmanje dolaze po crnu haljinicu jer im mogu puno više ponuditi. Da, ima ih, ali one su ili drapirane od svile koja se "koso kroji", pa je uvijek i ukrasim da nije dosadna, ili su, pak, od komadića crne čipke i kristala, s detaljima od perja, ili neka crna mreža utkana u svileni drape… Eto, sve samo da nije dosadna… Naprosto, takav mi je modni rječnik.
NET.HR: Mnoge poznate dame nose vaše kreacije, Zrinka Cvitešić, Severina, Lana Kos, Mila Horvat, Indira, Ana Gruica Maja Šuput, misice, glumice…
VUICA: Da, ima ih zaista puno. Neke su konstanta poput Zrinke i Severine, Mile Horvat koja gotovo u pravilu na svim važnijim događanjima nosi moju haljinu. Nedavno smo snimili i divan editorijal. S Lanom Kos surađujem zadnjih nekoliko godina i sprijateljile smo se, jako. S Indirom sam dosta surađivala, i dođe uvijek za neku specijalnu priliku, kao i Maja Šuput. Moja Gruica ima otvorena vrata uvijek jer se oduvijek i poznamo. Jelena Veljača, Ornela Vištica, moja Senka Bulić, Mia, Alka, Darija Mikulandra, s Ninom sam dosta surađivala. U jednom periodu, i mnoge druge divotice, još od 1990-ih poput Ivane Banfić i Minee. Neke odu, neke dođu, vremena se mijenjaju, a ja sam uvijek na istom starom mjestu.
NET.HR: Imate li svoju favoritkinju?
VUICA: Obožavam raditi sa Zrinkom zato što mi je prijateljica, isti smo mjesec rođene, obje smo Račice po horoskopu, energetski smo jako slične i ona je divan promotor zato što sve iznese po svijetu, pa je i nagrade dobivala u tim mojim haljinama. Volim raditi i s mojom Sevkom, to je poseban gušt, ali volim raditi i kad mi dođe neka nova mlada glumica, poput Petre Tunjić koja je moju haljinu nedavno nosila na dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta, gdje je bila jedna od nominiranih. To mi je bio prvi susret s njom, ali smo kliknule na prvi trenutak.
Cure se mijenjaju. Dolaze neke nove generacije. Obožavam raditi za osobe iz javnog miljea jer one imaju priliku nositi moje kreacije. Mi u Hrvatskoj zapravo imamo jako malo događanja za nositi svečane haljine. Kod nas se izgubio dress code posebice za izlazak u kazalište gdje bez kakvih problema možemo otići u dugoj haljini. Zatim, možemo se urediti za filmske premijere i sl. Znači, imamo mi prilika, no nekako je to zaboravljeno i trebalo bi vratiti dress code jer u kazalište zasigurno ne bismo trebali ići u trenirci i tenisicama. To je za mene sveto mjesto gdje su ljudi dali nekakav svoj trud. To je sklop raznih umjetnosti, od režije, scenografije, glume itd., pa ajmo onda i mi tome odati neku počast, pa se urediti za tu priliku.
NET.HR: Koga biste još od slavnih osoba željeli obući?
VUICA: Ne razmišljam o tome. Klijentice mi same dođu. Postoje, naravno, glumice u svijetu koje bih rado odijevala, ali, evo, dostupna sam pa neka me pronađu. Nikada nisam ništa na silu radila. Ja pustim neka svemir posloži taj mozaik. Znači, samo otpustim te svoje misli i onda se nekako sve to tako otprilike i dogodi. Neke moje haljine su u Los Angelesu i kad stilisti dođu, oni odabiru za svoje zvijezde. Trenutno je sve usporeno i bojažljivo, ali svi se trudimo živjeti i raditi što normalnije, pa ćemo, nadam se, vidjeti te haljine na crvenim tepisima. No, možda i ne, ne mogu vraćati, ali ja sam zadovoljna jer ipak stalno radim i to baš ono što volim.
NET.HR: Kad smo već kod toga, kako korona kriza utječe na vas privatno, a kako poslovno?
VUICA: Privatno ona nikako ne utječe na mene. Ništa se u mom životu nije promijenilo. Nemam nikakav strah. Mislim da je u cijeloj ovoj situaciji on najveći ljudski neprijatelj. Vodim brigu o sebi, svom tijelu i umu otkad znam za sebe uz pomoć moga Jure koji je i moj guru, kad je zdravlje u pitanju. Pazimo oduvijek što unosimo u svoje tijelo, a i čime hranimo um. Osnove higijene naučila sam kao dijete, pa mi u tom smislu ništa nije novo. Želim reći da sve mjere opreza koje se toliko spominju, su moj prirodni način života. Pozitivizam, optimizam i radost su najljekovitiji za svako krizno stanje.
Poslovno smo imali problem prošle godine jer je bila apsolutna nula na našim računima, no tako je bilo svugdje u svijetu. Ipak, to me nije spriječilo da cijelo vrijeme radim haljine i zadržala sam svoj pozitivizam. To mi nitko ne može ukrasti. Ove godine sam imala četiri revije, što vjerujem da nitko nije imao. Znači, cijelo vrijeme aktivno radim svoj posao bez tih nekih strahova što će biti jer bit će tako kako dan po dan zacrtam. Nemam ja vremena za strahove, nego za ciljeve.
NET.HR: S Juricom ste u sretnoj vezi dugi niz godina.
VUICA: Da, mi smo u vezi 40 i kusur godina.
NET.HR: Vi ste jednom prilikom davno izjavili da se nikada nećete udavati. Kakvo je sada vaše mišljenje o braku?
VUICA: Evo, to "nikad" još uvijek traje. Brakovi dolaze, prolaze, odlaze, a mi još uvijek zajedno.... Preko 40... Zar to nije rijetko viđen brak?!
NET.HR: Što je po vama recept sretne veze?
VUICA: Nema recepta. Mislim da svaki par treba imati svoj. To je nešto totalno individualno. Najlakše je odustati i otići. Međutim, ako ti je do nekoga istinski stalo i slažete se u više stvari, napravite popis. Uvijek će prevagnuti ono što ima više znakova plus. Mi smo kroz život imali probleme i u poslu i kroz tragedije u obitelji i sve smo to zajednički podnijeli i ostali zajedno. Ljubav, potom poštivanje, tolerancija i podrška. To je recept.
NET.HR: Osim što ste u vezi, vas dvoje surađujete i poslovno više od četiri desetljeća.
VUICA: Tako je. Kad dođem kući iz svog atelijera, onda prvo slušam što je od pjesama Jure napravio taj dan. To je dandanas moja spona s glazbom. Iako sam u koroni objavila čak dvije svoje pjesme, "Nama dobra vremena dolaze" i "U ovom ludom svijetu", poželim se glazbe ponekad. Mislim da ona ne može razdvojiti ljude. Može ih samo još više spojiti. Mi smo cijelo vrijeme zajedno. Jurica je, također, moj prvi supervizor svega što u modi radim i on je taj koji mi cijelo vrijeme daje najveću podršku. Znači, u najvećim krizama nije nikada bilo upitno hoću li kupiti nove materijale i napraviti kolekciju. Nikad tu nije bilo nikakvih prepreka. Dapače, od samih početaka i prvih gaža, najprije sam ja otkidala za tkanine, pa što ostane.
NET.HR: Trenutno surađujete s poznatim stilistom Ivanom Bittonom koji ima svoj atelijer u Los Angelesu koji radi za mnoge slavne osobe. Jeste li zadovoljni?
VUICA: Naravno da sam zadovoljna. On ima svoj Style House u kojem se nalaze kreacije raznih dizajnera iz cijelog svijeta. Kad neki stilist treba odjeću, primjerice, za snimanje spota za svoju zvijezdu, onda dođe kod Ivana te izabere što mu treba. Surađivala sam i sa stilistom Samuelom Sohebijem i s još nekima. No, sad samo surađujem s Bittonom jer je on pozitivna i jako draga osoba. Bila sam kod njega u Los Angelesu dva puta i jako me se dojmio. Nakon što su se moje haljine pojavile na crvenom tepihu na dodjeli Oscara, javili su mi se još neki stilisti, ali ja sam kao "vjeran pas" i odlučila sam surađivati samo s Bittonom.
NET.HR: Svjetska karijera vam cvjeta. Planirate li se ikad odseliti iz Hrvatske?
VUICA: Trenutno baš i ne cvjeta, više je u pupoljku zbog cijele situacije u svijetu, ali cvjetat će... Ne, ne planiram se seliti iz Hrvatske. Smatram da je to najljepša zemlja na svijetu i da se u Lijepoj našoj itekako može uspjeti. Jako volim putovati, posjetiti druge zemlje, upoznavati zanimljive ljude i prihvatiti njihove energetske tokove kako bi me napunili, ali nikad nigdje drugdje ne bih živjela nego baš ovdje gdje sam sada, u Zagrebu, a onda je moj odmor u Metkoviću.
NET.HR: Vi zanosno izgledate i imate zavidnu liniju u 64. godini. Kako vam to uspijeva? Koji je vaš recept za mladolikost?
VUICA: Nisam tip od teretane. No, redovito sam u nju išla kad sam se u jednom periodu života udebljala čak osam kilograma i to je bilo to. Definitivno nisam taj tip. Smatram da je vrlo važno što unosiš u sebe. Jurica i ja smo na zaista jednoj divnoj domaćoj prehrani koja je vrlo zdrava. Cijeli život kuham svaki dan. Tu naviku sam naslijedila od svoje obitelji jer je i moja mama tako običavala i naučila me je sve kuhati. Jure i ja se najviše hranimo zelenjavom, ribom i žitaricama. Niti jedna kozmetički proizvod neće tako dobro učiniti organizmu kao ono što unosimo u njega.
Također, vrlo je važna hidratacija. Mi pijemo jako puno vode. Jure me je o svemu tome instruirao jer je on zapravo alternativni liječnik. Naime, on se 30 godina bavi alternativnom "medicinom". Jure je sve remedije koje postoje proučio na sebi i na meni, pa ako netko od naših prijatelja traži da mu pomognemo i savjetujemo ga, mi to drage volje i napravimo. Imamo punu kuću svih suplemenata. Da me netko ne bi pogrešno shvatio, napominjem da to nije hrana, već dodatak prehrani. Mi smo zdravi i energetski pozitivni. Imam 63 godine, ali godine nemaju nikakve veze sa mnom. Nikad neću biti žena svojih godina. Tu rečenicu nisam ja izmislila, ali sam je usvojila.
NET.HR: Je li istina da imate 11 ormara koji su puni odjeće te da nikad ništa ne bacate?
VUICA: Da, to je istina. Ništa ne bacam zato što znam da je moda jedan od najvećih zagađivača zemlje. Za to je kriva hiperproizvodnja jeftine odjeće koju ljudi nakon dva nošenja bace. Moja mama me naučila recikliranju od malih nogu jer je ona to intuitivno radila. Primjerice, biootpad nikad nije bacala u koš za smeće, već ispod mandarine, dok je boce i plastične vrećice stavljala sa strane. Reciklirala sam njene haljine i učila šivati na njima te sam od njih radila sebi haljine. I dandanas ako mi ostane nešto iz kolekcije, ja to recikliram i pretvorim u nešto novo. Ništa ne bacam i zato su moji ormari puni, ali poklanjam. Znači, nešto što više ne nosim, darujem potrebitima. Sve složim u kofere i odnesem u Metković ili dijelim po Zagrebu. Često doniram i na modnim buvljacima i humanitarnim akcijama. Moći darivati je blagoslov."
