Glumac, slobodni umjetnik i freelancer Jozo Šuker poznat je po ulozi Antuna Benčića - Tune u popularnoj seriji "Zabranjena ljubav", čije epizode možete pogledati na platformi Voyo. Osim u toj seriji, Jozo se pojavio u još nekoliko zapaženih uloga u domaćim serijama, kao što su "Vatre ivanjske", "Tajne", "Zakon ljubavi", "Hitna 94" i "Ponos Ratkajevih", a nakon toga se potpuno odmaknuo od glume.
Iz tog razloga odlučili smo razgovarati s njim, a on je progovorio o svojoj glumačkoj karijeri, prisjetio se ključnih trenutaka iz serije koja ga je proslavila, te podijelio zanimljive detalje o svom sadašnjem životu. Otkrio nam je čime se danas bavi, kako je došlo do odluke da se povuče iz javnog života i zašto se drži podalje od svjetla reflektora.
Gdje ste i čime se sada bavite?
Trenutačno sam u svom rodnom gradu, Vinkovcima. Radim u jednoj kršćanskoj humanitarnoj udruzi iz Osijeka te se u nešto manjem obujmu od prošlih vremena bavim posredovanjem u prometu nekretninama.
S obzirom da sam prošli tjedan uspješno završio studij teologije na Evanđeoskom teološkom veleučilištu u Osijeku obranivši završni rad, na što sam izuzetno ponosan jer sam uspio pobijediti sebe, a mudri ljudi kažu da je to najteže u životu čovjeka, ujedno sam i licencirani agent u posredovanju prometa nekretninama već duži niz godina.
Završavam i školu za župnog suradnika u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, pedagoško katehetskog smjera, gdje su mi predavači profesori s Katoličko-bogoslovnog fakulteta. Dakle, mogu reći da u jednu ruku radim u struci.
U Intervjuu iz 2012. otkrili da ste se okrenuli ugostiteljstvu, jeste li još u tome?
Davno je taj intervju bio, prije 12-13 godina ako se dobro sjećam. Imao sam catering u Zagrebu, na Krugama. Nisam više u tome.
Kako je došlo do toga?
Moja mama je bila izvrsna kuharica, iako joj to nije bila struka, što i ne čudi toliko jer je rođena i odrasla u Vukovaru. Veliki broj ljudi iz Slavonije su majstori u pripremanju hrane jer su učili od svojih roditelja, baka i djedova i to se prenosilo s koljena na koljeno. Radila je na sezoni, na moru, u zagrebačkim pizzerijama i jedno kraće vrijeme u Njemačkoj, u Bonnu. Zbog tadašnjih odnosa poslodavaca prema zaposlenicima: "Ako ti nećeš, ima tko hoće", došla je na ideju da otvorimo vlastiti catering i budemo sami svoje gazde.
Možete li nam opisati malo život jednog ugostitelja?
Mogu pričati samo iz svojeg vlastitog iskustva. Catering je imao radno vrijeme, ako se dobro sjećam od 10:00-23:00 sata od ponedjeljka do subote, a nedjeljom od 12:00-23:00 sata. Ustajanje u 6:30 ujutro svakim radnim danom u tjednu, zatim odlazak u nabavku namirnica jer smo pazili da namirnice budu svježe.
Trudili smo se i pazili na takve stvari. Dolaskom u catering oko 8:00 sati, moj je zadatak bio uzeti reklamne letke i obilaziti svaki dan, bar jedan do dva zagrebačka kvarta, na što sam dnevno utrošio dva do tri sata vremena. Poslije toga sam u cateringu radio na zaprimanju narudžbi i vršeći dostave do kasno navečer. Često sam kući dolazio iza ponoći i tako svaki dan. Nisam odustajao, bio sam borac.
Koje su najveće razlike u odnosu na život glumca?
Baveći se cateringom nisam imao vremena za kave, društvo ili izlaske. Bez obzira na ostvarene prihode, rob ste posla od 0-24 sata, a troškovi najma poslovnog prostora i režija veliki. Kod glume isto tako mogu samo pričati iz vlastitog iskustva.
Naime, znalo se desiti da nekad nemam snimanje, iako je to bilo rijetko ili mi je snimanje trajalo samo nekoliko sati u jednom danu. Vikendi su mi uvijek bili slobodni. U takvoj situaciji mogao sam imati nekakav društveni život, vrijeme za odmor i slično, za razliku od cateringa.
No, gluma je bila puno ranije od ugostiteljstva, a ujedno sam za vrijeme glume živio sam u Zagrebu, dok je ostatak moje obitelji bio u Vinkovcima.
Zašto ste se odlučili odmaknuti od glume?
To bi se trebalo vratiti u kontekst vremena kada se to događalo te uzeti u obzir vremenski okvir od 2008. pa do 2011. godine. Iako je prošlo dugo vremena od tada, nečega se ipak sjećam. Negdje 2008. ili 2009. godine, kolegica Vesna Tominac Matačić me je u Zagrebu ohrabrivala da upišem glumačku akademiju, trebala me je pripremati za prijemni ispit za glumačku akademiju u Zagrebu.
Ona je u mene vjerovala više no što sam ja sam vjerovao u sebe tada. Dala mi je popis literature koju treba pročitati te da joj se javim kada završim i onda ćemo izabrati monologe koje mi leže za prijemni ispit. Ona je bila sigurna da ću ući na akademiju i taj entuzijazam je prenijela na mene. Ja sam krenuo s čitanjem te literature, no tada sam saznao da akademija ne ostavlja prostor za studiranje i rad u isto vrijeme jer su vježbe na akademiji trajale po cijele dane.
Živio sam kao podstanar, a mjesečni prihod koji sam donosio kući je bio ključan da bi se pokrili troškovi života u Zagrebu. Moja je obitelj tada bila šesteročlana i doselila se u Zagreb iz Vinkovaca, najmlađi su brat i sestra bili maloljetni. Stanarinu, režije i hranu treba platiti. Da sam upisao akademiju, spavao bih ispod savskog mosta jer nije imao tko nadomjestit plaću koju sam donosio kući.
Poslije toga s Vesnom se više nisam čuo ni vidio. Druga stvar je što sam se poslije "Zabranjene ljubavi" naslušao svakakvih obećanja koja su ostala samo obećanja. Zatim sam bio pozvan na jedan casting gdje su između mene i još tri dečka tražili glumca za jednu tadašnju telenovelu, da bi na kraju ulogu dobila osoba koja nije bila ni pozvana na casting.
Kap koja je prelila čašu bila je kad sam dobio poziv od jedne produkcije da budem statist u jednoj seriji, jer im eto gori pod nogama pa im je trebao netko hitno za sutrašnje snimanje. Uredno sam ih zamolio da me više ne vrijeđaju na takav način. Kasnije sam čuo da im je jedan redatelj rekao: "Pa dobro vam je Jozo i rekao, što ste vi očekivali". Poslije toga se okrećem privatnom poslu cateringa. Poslije cateringa otvaram agenciju za posredovanje u prometu nekretninama 2013 ili 2014. godine u Zagrebu, čime sam se bavio dugi niz godina i stekao niz poznanstava koja traju i dan danas.
Planirate li se ponovno vratiti glumi ili ste se potpuno odmaknuli od toga?
Pa evo, ja i sad glumim dok razgovaram s vama.
Pokojni Ivo Gregurević, dok sam bio srednjoškolac me je uputio ka glumi. Onda sam se uključio, čini mi se u tadašnju dramsku grupu u srednjoj školi ako se ne varam i ujedno u tadašnje vinkovačko kazalište koje tada još nije bilo profesionalno kao što je danas.
No bio sam nešto kratko u kazalištu, možda samo nekoliko proba za jednu predstavu i otišao sam. Puno je vremena prošlo od mog srednjoškolskog obrazovanja, teško se sjetiti svih detalja.
Ali, dobro se sjećam riječi Ive Gregurevića. Ako prava glumačka rola dođe i bude dobra ekipa koja bi radila na tom projektu, uz razuman novac, zašto da ne. Bio bih blesav kada se ne bih vratio.
Gledatelji vas pamte po ulozi Antuna Benčića - Tune u popularnoj seriji "Zabranjena ljubav", koliko se rado volite sjetiti te uloge?
Ah, taj Tuna, Slavonac, iz okolice Vinkovaca (Epizoda Zabranjena ljubavi 708, 15min:50 sekunda). Da ste me pitali ovo pitanje prije nekih 7-8 godina izbjegavao bih odgovor kao što sam pokušavao pobjeći od uloge Tune, no pokazalo se bezuspješnim.
Početkom 2006 godine kada sam stavio potpis na ugovor rečeno mi je: "Poslije ovoga više ti ništa neće biti isto u životu". Nisam vjerovao, bilo mi je smiješno i glupo jer sam tek navršio 19 godina.
Ali, kako je vrijeme odmicalo, shvatio sam da je to ipak bila istina, kao neko proročanstvo. Toliko je vremena prošlo, toliko sam stvari u životu prošao i iskusio u međuvremenu, a opet sam za mnoge ostao „Tuna“. I sada, sa svojih 37 godina svjedočim da ljudi koji su moje godište, možda koju godinu mlađi od mene i imaju svoju djecu koja nisu rođena ili su tek rođena u vremenu kada se "Zabranjena ljubav" snimala, njihova djeca prepoznaju me kao Tunu.
Gledaju seriju na YouTubeu ili reprize na televiziji. Pa kako se onda ne bih volio sjetiti te uloge Antuna Benčića. Ta serija, kao i lik Tune koji sam utjelovio obilježila im je mladost, odrastanje i život. Tomu često svjedočim, naročito u sredinama koje jako rijetko posjetim ili sam eventualno u prolazu.
I sad kada razmišljam kronološki, zaista sam ponosan na tu ulogu, postigao sam u životu nešto o čemu mnogi mogu samo sanjati. Tunu su svi napadali, opominjali, kritizirali. Tina ga je razočarala, Megi ostavila, sestra galamila, Zlatko Fijan napadao, brat opominjao, ali Tuna je ostao svoj, prkosni Slavonac. Nekada se stječe dojam da ga je samo Igor volio, ali iz možda nekih „poslovnih“ interesa. I dan danas znam i sjećam se sinopsisa lika Antuna Benčića-Tune. Tuna je bio neshvaćen, buntovnik, sam protiv svih, ali ostao je svoj i postao ikona.
Imali ste još nekoliko uloga osim Zabranjene ljubavi, koja vam je omiljena i zašto?
Teško pitanje. Izdvojio bih „Ponos Ratkajevih“ jer sam po prvi put pucao iz pištolja i snimanja su bila u dvorcu u Zagorju i Varaždinu, u staroj jezgri grada. A, redatelji koji su režirali te scene su bili Milivoj Puhlovski koji je bio jedan od redatelja "Zabranjene ljubavi" s kojim sam surađivao i Branko Ivanda.
Zatim serija „Hitna 94“ gdje sam surađivao s nekim ljudima koji su radili i na "Zabranjenoj ljubavi". I izdvojio bih još seriju „Tajne“, ne znam zašto, ali svidjela mi se atmosfera i ekipa s kojom sam radio te scene.
Bilo je tu još nekoliko serija, ali sve su to bile manje epizodne uloge. No glumio sam 2019 i 2020 godine i na kazališnim daskama igrajući u predstavi koja je čak i osvojila neke zapažene nagrade. Zatim na otvaranju festivala glumca 2024. godine, glumeći „dobošara“.
Kakav je bio vaš odnos s drugim glumcima na setu? Postoje li neke nezaboravne anegdote koje biste mogli podijeliti?
Rekao bih vrlo dobar, odličan odnos. U to vrijeme bio sam najmlađi dio main casta, odnosno najmlađi glavni glumac od svih nas glavnih glumaca. Naime, glumci koji se vrte na uvodnoj špici su glavni glumci u sapunici, svi ostali koji nisu na uvodnoj špici, a pojavljuju se u seriji su sporedni ili epizodni glumci.
Postoje anegdote, kako da ne.
- Kada se snimala scena gdje Tuna truje vino Novakovih (Zabranjena ljubav 455 i 456 epizoda) cijeli dan i noć padala je kiša i puhao jak vjetar. Dejan Marcikić (Igor) i ja došli smo na lokacijsko snimanje negdje oko podne ili 13 sati, a snimanje je po dispoziciji trebalo trajati do nekih čini mi se 3:00-4:00 sata ujutro sljedeći dan. Bilo je problema jer se scene nisu snimale u vremenskom okviru koji je predviđen po rasporedu i kasnili smo, a scene su trebale biti snimljene prije zore. Negdje su oko ponoći iz produkcije odlučili pozvati redatelja Milivoja Puhlovskog (redatelja Smogovaca) koji taj tjedan čini mi se nije treba režirati scene jer je bilo uvjerenje da samo on može izvaditi kestenje iz vatre. Redatelj Puhlovski je došao na lokaciju negdje kod Ivanić-Grada gdje smo snimali, na vrh nekog brda, gdje je bio pusti mrak, Bogu iza nogu, a Dejan i ja kao pokisli miševi cijeli dan na kiši i vjetru. Redatelj Puhlovski je došao negdje oko jedan ili dva ujutro, uveo nas u šator i za čas posla dogovorio kako ćemo snimiti zadnje tri do četiri scene prije zore. Dvije ili tri scene su bile s Antunom i Igorom, a zadnja je bila s kolegicom Jelenom Perčin koja je došla s kišobranom, suha i odmorna za razliku od nas dvojice koji smo više od dvanaest sati stajali na kiši i vjetru. Nekakvim čudom završili smo snimanje oko četiri ujutro unatoč nevremenu. Sutradan sam dobio upalu desnih i opasnu prehladu. Sreća u nesreći je ta što sutradan nisam imao snimanje, ali preksutra sam došao na snimanje pod antibioticima. Posao glumca nije med i mlijeko kao što neki ljudi misle.
- Lokacijsko snimanje u TEŽ-u (Tvornica električnih žarulja) na Sigečici. Na pauzi za ručak donesena nam je hrana: plate roštilja s povrćem, uglavnom, među prvima sam sjeo za stol i krenuo jesti jer sam bio gladan. Nakon pet do šest minuta dolazi mi jedna osoba iz tehničkog odjela produkcije i kaže: "Jozo, možda da ne jedeš luk jer igraš sljedeće scene gdje se Tuna i Tina ljube". No, bilo je kasno jer sam se najeo luka uz grill meso. Roštilj bez luka je kao riba na gradele bez maslinovog ulja. Žvakaće gume su uistinu pomogle taj dan. Ja sam jednostavno bio gladan kao vuk.
- (Zabranjena ljubav 659 epizoda) Antun kreće u pljačku trgovačkog centra dok ga Igor čeka u autu. Antuna uhvati sestra u pljački dok je Igor pobjegao. Poslije toga Antunova sestra Marijana (Anđela Ramljak) dolazi u stan i Antunu zalijepi ne jedan, već dva šamara uz Igorovo prisustvo. Sve bi bilo u redu da su ti šamari bili 'fejk', ali nisu. P.S. Anđela oprostio sam ti šamare, ali ti ih zaboravio nisam.
Čujete li se možda s nekim od glumaca iz serije?
Da, čujem se s Dejanom Marcikićem. Prošle godine me je posjetio u Vinkovcima i baš me je ugodno iznenadio svojim dolaskom.
Kako je došlo do toga da čitate poeziju na Instagramu?
Važno za naglasit je da sve do početka ove godine nisam imao ni jednu društvenu mrežu.
Sredinom prošle godine nazvala me je Blaženka Brlošić, profesorica Hrvatskog jezika, ujedno i književnica koja je osvajala mnoge nagrade za svoja pisana djela poezije. Imala je u Đakovu, u ogranku matice Hrvatske predstavljanje svoje nove zbirke pjesama „Na suvozačevom mjestu“ i htjela je čuti kako čitam poeziju, jer imala je ideju da nekoliko pjesama pročitam ili izrecitiram na tom predstavljanju zato što je vjerovala da ja to mogu.
Tada sam se prvi put susreo s poezijom. Došla je u Osijek u kojemu sam tada živio i studirao. Dala mi je svoju zbirku pjesama u ruke i slušala kako ju čitam. Zamolila me je da dođem jer je bila oduševljena mojim čitanjem. Došao sam u Đakovo iz Osijeka na predstavljanje zbirke, jednu pjesmu sam izrecitirao, drugu pjesmu pročitao ispred publike.
Recenzije su bile pozitivne i krajem prošle godine sam dobio savjet da probam čitati djela Danijela Dragojevića. Ja nisam znao tko je Danijel, niti sam bio upućen u njegova djela, no neke Danijelove pjesme sam pronašao na internetu i krenuo sa iščitavanjem.
Pjesma Danijela Dragojevića „Da tebe nema“ me je odmah cijelog obuzela, sjela mi je na prvu i to je bila prva recitacija od Danijela Dragojevića koju sam snimio preko običnog mobitela i objavio na svom YouTube kanalu, Tik Tok i Instagram profilu.
Za pjesmu Danijela Dragojevića „Male žene“ vezana je jedna slučajnost. Naime, objavio sam ju svega desetak sati prije smrti Danijela Dragojevića. Da nije bilo poezije, ne bi bilo ni objava na YouTube kanalu, Instagramu i Tik Tok profilu. Samo zbog tih recitacija poezije i pjesama otvorio sam profile na društvenim mrežama. Da mi ostanu za uspomenu jednog dana. Sve recitacije koje sam objavio rađene su preko mobitela, kako zvuk tako i režija i montaža spotova.
Koji su vam planovi za budućnost?
Planove, naravno imam, ambiciozan sam, ali ne mislim ih nikome otkrivati. Trudim se maksimalno prilagođavat životnim situacijama u datom trenutku. Kad god se ljudima izlaješ, netko kao da jedva čeka da te vrati u glib ili blato. Zato sam sve predao u Božje ruke, vjerujući mu kao što je i Job iz istoimene biblijske knjige vjerovao. Uvijek gledam u svoje dvorište, nikad u tuđe, jer me tuđe ni najmanje ne zanima.
Sve epizode "Zabranjene ljubavi", pogledajte na platformi Voyo.
POGLEDAJTE VIDEO: Zoran Pribičević za RTL.hr o 'Zabranjenoj ljubavi' i golemoj popularnosti: 'Nisam mogao proći ulicom'
