Marko Purišić, poznatiji kao Baby Lasagna, za RTL Danas otkrio je što misli o uspjehu na ovogodišnjoj Dori nakon koje odlazi Hrvatsku predstavljati na Eurosongu, komentarima publike i kolega, ali i o planovima za dalje. S njim je razgovarala naša reporterka Ida Hamer.
Do prije mjesec dana široj javnosti bili ste nepoznati, ušli ste u natjecanje kao rezerva, a danas ste jedna od najvećih zvijezda u Hrvatskoj. Kako se nosite s tom iznenadnom slavom?
"Postoje lijepi aspekti, definitivno, postoje oni malo manje lijepi, ali u globalu mi se čini da je narod sretan, da je publika zadovoljna sa mnom i s mojim nastupom, kako su pokazali rezultati sinoć. To mi je ono najdraže, a posebno mi je drago kada su moji bližnji ponosni. To mi je definitivno najdraži trenutak svega."
Što kažu bližnji?
"Evo, mama je rekla: 'Što mi radiš čovječe', ali onako u suzama. Tata nije ništa rekao. Tata je isto glazbenik i to jako pedantan glazbenik, pa je sigurno čuo sve falševe koje sam imao. Tako da uzbuđen sam zbog toga što će tata reći, njega još nisam stigao uhvatit.
Danas doista mnogi mediji pišu o vama, a piše se o vama i na društvenim mrežama. Kako se nosite s tim lijepim komentarima, ali i onim komentarima koji nisu toliko lijepi?
"Pokušavam izbjegavati društvene mreže, odnosno opsesivno čitanje komentara. Čuo sam u par navrata pozitivne komentare. Čuo sam i one negativne, ali pokušavam se, oslanjati na jučerašnje rezultate gdje sam većinski dobio odobrenje za ono što radim. Zato da se ne 'zbediram' i ne postanem tužan."
Za sebe kažete da ste introvertirani i da volite putovanja, ali jednako tako, možda i više od toga, volite biti u svojoj sobi. Kako se onda nosite s ovim fokusom javnosti?
"U trenucima zna biti teško, zato što mislim da nikome ne bi bilo ugodno u ovoj situaciji. Nikome koga ja znam, ne bi bilo ugodno u ovoj situaciji. Barem što se tiče tog aspekta - promatranja i izvlačenja nekih informacija koje ja ne bih htio da su vani, pa se osjećam malo previše na rubu i malo imam obrambeni stav. Ali pokušavam se fokusirati na ono pozitivno, jer ako se ne fokusiram na pozitivno, neću ja doći do Švedske."
O čemu je u pjesmi riječ?
"Pjesma pjeva o odlasku mladog čovjekamojih godina iz njegova sela iz njegovog rodnog mjesta. I on je tužan zbog toga što mora otići, a mora otići zato da pronađe bolji život u nekim drugim okolnostima."
To je inspirirano našom svakodnevicom?
"Pa da. Imao sam puno prijatelja koji su naš mali Umag morali napustiti zbog potrage za boljim životom. Morali su riješiti stambeno pitanje ili su morali riješiti poslovno pitanje i otići."
Vaš je spot režirala vaša djevojka. Koliko je njoj neobična cijela ova situacija?
"Mislim da je njoj neobičnije nego meni, pogotovo kad tu i tamo može vidjeti svoje lice kada prođe po Facebooku i vidi neke portale da su objavili i nju. Ali mislim da isto kao i ja balansira između straha i ponosa. Mislim da je ponosna i da je dobila puno pohvala i čak možda nekih poslovnih prilika, tako da ja sam sretan zbog nje."
Spomenuli ste strah. Koji vas strah muči?
"Izdavanje nekih informacija - osobnih. Nije riječ o nikakvim strašnim informacijama, već nepotrebno da svi znaju. Jednostavno želim zadržati više stvari za sebe tako da, to je taj strah.
Ono što mnogi možda ne znaju jest da zapravo ovo nije bio vaš prvi nastup na natjecanju za hrvatsku pjesmu Eurovizije. Vi ste zapravo kao gitarist to već odradili s grupom Maantra. Koliko se sad ovo razlikovalo s obzirom da ste sada doista bili u punom fokusu od onog prethodnog?
"Razlika je prvobitno u tome što smo mi bili rokeri, a ja sam bio klinac koji je bio isključivo rock i metal izvođač, pa sam rekao: 'Što će nama Dora? To je nešto za pop izvođače, za estradu, mi nemamo veze s tim.' Ja sam bio nešto nezadovoljan, ali eto, hvala Bogu pa sam odrastao malo i promijenio svoja mišljenja. Sad sam bio na ovoj Dori drugačijeg mišljenja i u drugačijoj poziciji kao izvođač, odnosno pjevač u potpunom centru pažnje. Plus razlika tadašnje Dore i ovogodišnje Dore je ta što imam osjećaj da je puno više interesa javnosti za ovu Doru i da je to sve otišlo na neki novi nivo."
Sada ste treći. Zapravo, Hrvatska je trenutačno druga na kladionicama. Koliko vam to stvara pritisak da nastup mora biti još bolji?
Pa ne stvara u biti. Došli smo na drugo mjesto time što sam napravio ovo što sam napravio, tako da sada znam da ću ovo dovesti na još jedan novi i zanimljivi nivo. I nosim se s time tako da napravim najbolje što mogu napraviti ja, i to zahtijevam ili tražim ili molim svoj tim. Tako da ne stvara mi to pritisak, samo mi daje potvrdu da radimo dobar posao i da trebamo tako i nastaviti dalje.
Po čemu smatrate da se ističete i da ste se istaknuli?
U kontekstu Dore istaknuli smo se sigurno s energijom pjesme, žanrom pjesme, šaljivim tekstom, ali opet dubljom nekom porukom. Mislim da smo se istaknuli izgledom, scenskim nastupom i sveopćom energijom na samoj pozornici.
Znam da ne smijete puno otkriti, no što se može onda od vas u Švedskoj očekivati?
Pa ja uvijek volim reći: 'Ovo puta sto'. To mi je nekako u glavi. Tako bih ja rekao svome timu kada se napokon sastanemo. Hajmo napraviti ovo isto samo puta sto. I možda veći rukavi.
Je li to bila šala na koju ste se referirali i zbog svih ovih usporedba s pjevačem iz Finske.
Da. Bilo mi je smiješno. Mi kad smo radili ta odijela, već prije no što smo uopće ušli u proces rađenja odijela, čuli smo usporedbe s Käärijem - moraš biti oprezan. I onda su došli ti rukavi. Nama nije bio ni na kraju pameti Käärijä, nego narodna nošnja, i ako pretražujete 'Hrvatska narodna nošnja', izaći će pufasti rukavi općenito na ženskim nošnjama, a manje na muškim. Mi smo samo uzeli taj dio rukava i napravili ga većim. Čisto zbog velike pozornice. Odjednom je došlo Käärijä, a ja nisam znao da Käärijä ima patent na pufaste rukave, ali evo sad znam.
Često se dešavaju te usporedbe kada se dogodi pjesma, često se znaju povlačiti usporedbe s nekim prijašnjim izvođačima. Kako se s time nosite?
Specifično mi je drago što se dogodilo prije par dana. Bilo je i jako, jako puno usporedbi s Rammsteinom, sa specifičnom pjesmom 'Laichzeit'. Ali internacionalna fan baza 'Rammstein Army' je izrazila veliku potporu Baby Lasagni, a onda zatim i Hrvatska zajednica Rammstein fanova. Oni bi logično bili prvi koji bi me optužili da sam ukrao njihov najdraži bend. Ali ne,jer znaju i slušaju da to nije krađa, nego se vidi da je to inspirirano nečime što je veliki bend, poput Rammsteina, napravio tako da, eto, to mi znači puno u ovom trenutku.
Jeste li dobili još neke pohvale iz inozemstva?
Pa jesmo, da, evo upravo smoznali da su U.K. Chartovi, to vam mogu ekskluzivno reći, objavili članak o nama. I što? Može se nagađati da bi mogli upasti uskoro i na U. K. Chartove. Dobili smo pohvale nakon nastupa od najveće eurovizijske zajednice koji šalju svoju podršku, tako da inozemne pohvale stvarno su na sve strane.
