Naime, cijela halabuka oko slučaja limita '90 decibela' i zatvaranja Velikog pogona od strane Sanitarne inspekcije unatrag kojih tjedan dana, podignuta do nacionalne razine borbe za mjesta urbane kulture pogodovala je razvoju buntovničke atmosfere kod zainteresiranih posjetitelja.
Ista se osjećala u vrijeme prve polovice Devedesetih kada se živjela neka paralelna stvarnost svih onih koji su pokušavali preživjeti depresiju izazvanu ratom. Jedan od vidova savršenog bijega bila je glazba.
Uz eksploziju alternativne scene povučene medijskim interesom za Sonic Youthom, Seattle eksplozijom, mnogobrojnim prelascima indie bendova u okrilje velikih diskografskih tvrtki, jedni od najinteresantnijih predstavnika nečeg drugačijeg, podrumskog, teško opisivog i smještenog u ladice i žanrovske okvire, bili su antwer penski alter Bogovi dEUS.
Ekipa okupljena oko frontmana Toma Barmana i violinista Klaasa Janzoonsa od debitantskog albuma Worst Case Scenario zaintrigirala unikatnim spojem indie rocka s primjesama jazzy, lounge, eksperimentalnih motiva u svojoj glazbi. Singlovima Suds And Soda ili Hotel Lounge (Be The Death Of Me) kao naisturenijima predstavili su fantastičan prvijenac i najavili veliki ulazak u trku s prvacima indie rock scene za najbolja ostvarenja godine.
Koncertne pozornice su se tresle i prepričavalo se o nekom novom bendu iz Belgije koji po festivalima krade show headlinerima. Mimo činjenice da ekipa apsolutno nije bila zainteresirana za komercijaliziranje medijskog huka, danas se, dvadesetak godina poslije, nije promijenilo apsolutno ništa. dEUS su i dalje jedan od najnježnije bučnih čudnih rock bendova na svijetu.
S nizom zanimljivih ili izvrsnih albuma In a Bar, Under the Sea (1996), The Ideal Crash (1999), Pocket Revolution (2005), Vantage Point (2008), do lanjskog Keep You Close bend je sačuvao poziciju miljenika publike neosjetljive na medijske interese i jačinu svjetala pozornice skrenute na njih.
Oni i dalje groovaju nesmetano. Izlaze na pozornicu s jednako ispravnim stavom, a prvo gostovanje u Hrvatskoj i premijera s prevelikim zakašnjenjem bila je jednako autentična kao kad smo ih ulovili na nastupima u bilo kojoj od susjednih zemalja.
dEUS su jedan od onih bendova o kojima se priča. Tako će ostati i nakon ovog gostovanja. Domaća je publika znala nagraditi kako prisutnost tako i sadržaj njihovog eklektičnog avangard rocka. Čulo se tu od barskih stepenica posrtanja Toma Waitsa, lucidnih iskakanja iz očekivanih tokova skladbe, sve do stvari s posljednjeg albuma na kojima ukazao njihov generacijski prvoborac iz Afghan Whigsa i Twilight Singersa, Greg Dulli.
Mješavina iznimno discipliniranog i efektnog benda čiji razvoji i gradacije pjesama izbjegavaju klasičnim rock shemama, na pola su puta od intimnosti, melankolije, dešperatnosti, buke sazdane u stisku prijateljskog zagrljaja benda kojeg dugo niste vidjeli, svejedno ga uvijek osjećali tetoviranog vrlo blizu lijeve strane grudi.
Na pola puta između ritmičke snage Girls Against Boysa i odličnog miješanja s elektronikom Young Godsa, dEUS su odsvirali izvrstan koncert za komadiće nostalgije od koje vam neće biti muka, nego vrisnuti na drugom bisu tek tada zasviravši parcele epskog debi albuma Morticia chair i Suds & Soda. Doživljaj koji će teško biti nadmašiti bar što se tiče klupskih svirki u Hrvatskoj ove godine.
