U vrijeme kad se većina glazbenika trudi izbjeći pojavu u kojoj njihova oprema proizvodi iritantan zvuk poznatiji pod imenom mikrofonija, grupa Markiz nam predstavlja singl upravo takvog naziva, koji je ujedno i naslovna pjesma njihovog drugog studijskog albuma.

Iako je album uglavnom zaronjen u ljubavnu tematiku, bend se ovom pjesmom vraća žešćem i rockerskijem zvuku. Kroz kritiku društva, uz snažan tekst i žestoke gitare, bend nastavlja niz singlova i prisutnost u domaćem eteru.

23.01. Markiz možete pogledati u emisiji 'Garaža'.

Još jedan oduran dan, i zrak što dišem, u džepu napunjen gun, i prazan dlan

Ljudi smrde na promašaj, oni grcaju u boli, i svaki jebeni domašaj, topi se poput soli

Moj glas, moj glas, slabo se čuje, moj glas, moj glas, gubi svoj dah,

Koja agonija, mijenja mi se anatomija, loša simfonija, život je kao mikrofonija,

Rukama obrišem znoj, pa ruke spojim, a razum poviče stoj, dal' još postojim

Nestaje svaki podražaj, propali se ne broje, život je kao pobačaj, nade, ne postoje

Živci podižu tlak, znoj mi curi niz vrat, otkucava mi sat, sivi ljepljivi zrak, smrdi amonijak, opipavamo mrak

//www.youtube.com/embed/m7oey3cESIM