Prošlo je već 15 godina od kada je izašao Casino Royale, prvi film o Jamesu Bondu s Danielom Craigom u ulozi najpoznatijeg špijuna. Bilo je to davno, ali se ipak sjećam moćnog utiska koji je na mene ostavio nakon tragikomične osrednjosti Umri drugi dan (Die Another Day) Piercea Brosnana. Craig je vratio stari prestiž ulozi neodoljivo podsjećajući s plavom kosom na Stevea McQueena. Osim kulerstva, u lik je unio fizikalnost kao nitko prije njega. Bond je postao brutalni štemer, nevjerojatan atleta isklesanog tijela i nemilosrdni hladnokrvni plaćeni ubojica. Pritom je zadržao šarm i emocije unutar inače čvrstih psiholoških zidova koje bi ponekad pale pred prekrasnim ženama.
Casino Royale je bio svojevrsni odgovor na uspijeh filmskog serijala o Jasonu Bourneu (Matt Damon) i Nemogućih misija, kao i refleksija trenutnog porasta potražnje za hladnokrvnim, ultramačo tipovima poput Jasona Stathama u Cranku (2006.) Legendarna sekvenca potjere kroz ulice Madagakara, na kranu dizalice i kroz urbani okoliš popularizirala je „parkour“ vještine kretanja koliko i istovremeno portretirala novog Bonda kao nemilosrdnog akcijskog junaka koji je spreman na sve kako bi dohvatio metu. Osim toga, ton filma je bio drastično drugačiji u odnosu na filmove iz Brosnanove ere, realističniji, prizemljeniji, ozbiljniji i uvjerljiviji.
Craig je nakon Casina Royale snimio nastavke s neujednačenim uspjehom i kvalitetom. Slab i zaboravljiv Quantom of Solace (Zrno utjehe, 2008.) prethodio je kritički hvaljenom Skyfall (2012.), koji se kvalitetom približio Casinu Royale, da bi Spectre (2015.) sa osrednjom kvalitetom opet označio korak unazad. Zbog toga sam i sam bio iznenađen navalom adrenalina kada sam prije nekog vremena u kinu pogledao najavu nabijenu spektakularnom akcijom za novi, jubilarni 25. i zadnji nastavak Jamesa Bonda s Danielom Craigom u glavnoj ulozi – No Time to Die (Za smrt nema vremena, 2021.).
Craigova transformacija u Jamesa Bonda
Ima li James Bond smisla u pandemijskom vremenu? Pitanje je to na koje ćemo odgovor sa iščekivanjem saznat vrlo brzo krajem ovog mjeseca. Dok čekamo, MGM studio je objavio 45-minutni retrospektivni dokumentarac Biti James Bond (Being James Bond) koji je dokumentirao skeptičnost medija prema novom Bondu, Craigovu psihološku nesigurnost i konačnu transformaciju u iznimno potentnog agenta 007.
Medije je zbunjivala Craigova pojava, izgledao je drukčije od prijašnjih agenata 007, pa su mu novinari i prije nego što je film bio prikazan prigovarali nedostatak karizme, šarma, hrabrosti i to što ima plavu boju kose. Producenti filma Barbara Broccoli i Michael G. Wilson kažu u dokumentarcu da su prepoznali njegov glumački talent i zvjezdani potencijal iako je do uloge Bonda zapravo imao reputaciju odličnog sporednog glumca.
Koliko je Craig zaista bio nesiguran u sebe govori i to da sam za sebe kaže da nije imao „cool“ personu, iako je do tada bio zadovoljan uspješnom karijerom obilježenom umjetničkim filmovima. Budući da je mislio da neće znati kako odraditi ulogu Jamesa Bonda, nije ju zapravo ni želio. I to je bio problem. Međutim, priča i scenarij Casina Royala su ga zainteresirali više nego što je ikada mogao pomisliti.
„Uzeo sam bocu votke i malo vermuta, kupio šejker za koktele, pa se vratio u svoj stan i počeo miješati votku martinije. To je bila moja prva vježba. Mislim da sam tri dana bio mamuran“, s osmijehom se prisjetio Craig.
Fizička priprema za ulogu
Drugi dio treninga bio je teži, s profesionalnim trenerom koji ga je doveo u fantastičnu fizičku formu primjerenu za ulogu agenta. Uz naporne pripreme i snimanje zahtjevnih akcijskih scena, stvari su otežavala nepoštena i neutemljena blaćenja Craigove osobe na internetu i u drugim medijima. „Znao sam da radimo nešto zaista posebno“, kaže Craig, čija se percepcija u javnosti potpuno promijenila nakon fotografije sa snimanja kako isklesanog tijela izlazi iz mora na Bahamima.
Broccoli i Wilson su otkrili i kako je Casino Royale zapravo preokrenuo neke već izlizane bondovske klišeje, donio emocionalnu kompleksnost i zamijenio pretjeranu fantastiku s realizmom. Dokumentarac se dotiče i tada neočekivano šokantne i latentno homoseksualne scene mučenja u kojoj Le Chiffre (Mads Mikkelsen) golog i svezanog Bonda udara u testise s čvorom na kraju užeta. Craig je objasnio u kontekstu te scene važnost Bondovih dosjetki i kako su ih aktualizirali, tj. prilagodili novom vremenu. „Za mene su najsmješnije rečenice izvan stvarnosti. Najbolje Bondove rečenice oslobađaju stresa. One su oslobađanje napetosti... Morate stvoriti napetost i onda imati dosjetku.“
Nesnalaženje sa slavom
Quantum of Solace je bio mlak nastavak, kako sam već i rekao. Tu je i cijela pozadina i pokušaj racionalizacije zbog čega je film podbacio. No, najzanimljivija je Craigov otvorena ispovijest vezano za njegovo nesnalaženje sa slavom i kako je uz pomoć Hugha Jackmana izašao na kraj s tim problemom. „Moj svijet se okrenuo naglavačke“, priznao je Craig. „Na moj osobni život utjecalo je to što sam odjednom postao toliko slavan“. Kako je rekao, bio je pod opsadom i fizički i mentalno u fiktivnoj zemlji snova.
Sjećam se trenutka kada sam trebao ili mogao ići u kino pogledati Skyfall. Ali nisam. Razlog sam zaboravio, možda je bio stvaran, a možda izmišljen. Sjećam se samo kritičkih hvalospjeva, priče o egzistencijalnoj krizi junaka koji prolazi mitološko putovanje do bezdana i nazad poput Nolanova Batmana u Vitezu Tame Povratak (Dark Knight Rises, 2012.), prekrasne Adeline turobne, fatalističke pjesme i masivnog uspjeha. Pogledao sam ga tek dosta godina kasnije. Sam, kod kuće. Bio je dobar ali nije ostavio toliko jak dojam kao Casino Royale.
Ako je Skyfall označio još jedan odmak od tipičnog filma o Jamesu Bondu, onda je Spectre stvar vratio na predvidljiv smjer prepun klasičnih tropa, eksplozija, specijalne uređaje. Međutim, snimanje je obilježila i slomljena Craigova noga, ozljeda zbog koje je u osnovi tijekom snimanja imao bioničku nogu kako ne bi morao na operaciju i prolaziti kroz dugotrajni oporavak. Craig je priznao u dokumentarcu da je snimanje bilo jako teško, da mu je trebala pauza i da je to kraj sa serijalom. „I istinski sam osjećao, psihološki, na kraju tog filma: 'Možda sam prestar.'“
Ima li mjesta za Bonda u novom svijetu?
No, pristao je snimiti još jedan nastavak. Činilo mu se da priča nije gotova, da nije zaokružena, da ima još toga za ispričati. Ipak, sad je stvarno, zaista, konačan kraj. Craig se oprašta s ulogom, s filmom koji bi trebao biti narativno povezan sa Casino Royalom i Spectre. Dokumetarac otkriva probleme sa snimanjem i produkcijom filma, od beskrajnih verzija scenarija do promjena redatelja, kao i emocionalne problem s obzirom da je to Craigov zadnji film u ulozi Bonda.
Biti James Bond je solidna priprema za projekciju posljednjeg Craigovog filma o Jamesu Bondu. Uglavnom je retrospektivan, pomalo nostalgičan u prikazivanju scena iza kamere i pruža uvid u ono što nas uskoro očekuje. Na neki način riječ je o povijesnom trenutku, prekretnici u svijetu 007, ali i melankolično podsjećanje na svijet prije pandemije. I definitivno ga treba posvjedočiti u kinu, bez obzira kakav je u konačnici. Ne samo zbog toga što je taj hram filma žestoko pogođen pandemijom i streamingom, nego i zato što je ovakav spektakl moguće doživjeti u punini jedino tamo.
Nakon toga bit će nešto jasnije - ima li mjesta za Jamesa Bonda u ovom novom svijetu?
