VIDEO: / Strava, nimfomanija, dosadni Slovenci i šarmantne stare boksačke legende

Naš kritičar Anđelo Jurkas donosi kino premijere na početku nove godine kojima je dao i ocjenu, u svom stilu i uz obrazloženje.

7.1.2014.
8:57
VOYO logo

Paranormalno: Obilježeni (Christopher Landon)

Ljubitelji horor franšize o paranormalnim zbivanjima praćenim nadzornim kamerama, laptop 'očima' ili handycamovima (čitaj: niski budžet, sjajan trik i naslanjanje na Blair With Project) niti u petom dijelu neće ostati nezadovoljni. Ako se od horor filma traži ponešto napetosti, uvjerljive glume, koliko toliko zadovoljavajućeg scenarija, peti nastavak priče o duhu koji opsjeda 'označene' daje dovoljno razloga za guštanje u strahu. Eksploatacija baznih horor premisa naglih ukazanja u kadrovima, tiho glasno vriskanja i davanja dinamike filmu tijekom scenarističkog razvijanja jezovitih događaja, sukus je tehnike. Priča je preseljena u hispano zajednicu gdje netom diplomirani srednjoškolci Jesse i Hector nailaze na okultne radnje njihove neobične susjede Anne. Znatiželja je jača od straha, iako jedan od njih s 'istraživačke rute' bude označen neobičnim ugrizom. Njegov se habitus od tog momenta mijenja. U sedam godina realizirano je pet nastavaka koji s minimalnim budžetom igraju na volju gledatelja biti prestrašenih susjedskim i neotkrivenim. Iako je serijal daleko efektnije funkcionirao u prvom i drugom dijelu kada se što manje otkrivalo, model 'brže, više, strašnije, jače' još uvijek je zauzdan da se dovoljno pažnje posvećuje kakvom takvom razvoju priče i ne daje da serijal potone u potpuno zaglupljivanje u kakvo obično skliznu financijski uspješni niskobudžetni hororci tipa Saw.

Ocjena: 6/10

Tekst se nastavlja ispod oglasa

//www.youtube.com/embed/J6DYsGTMkCU

Obračun legendi (Peter Segal)

Legende iz Las Vegasa, Mafijaši starog kova, Plan za bijeg, Plaćenici sad i Obračun legendi gotovo da su dijelovi istog, planski tempiranog, novog vala revivala stare škole akcijskih legendi iz '70-ih i '80-ih. De Niro i Stallone jedni su od glavnih nositelja te struje, sada konačno suočeni sa svojim 'duhovima prošlosti', tj ulogama koje su značile i određivale neke od najhvaljenijih ili najkomercijalnijih dijelova karijere. One Jackea La Motte iz Pobješnjelog bikaMartina Scorsesea u slučaju De Nira ili Rockyja Balboe kod Slya Stallonea. Dva stara šaketala iz vremena slave i najboljih dana imaju omjer 1:1 u dotadašnjim mečevima, ulaze opet u ring nakon 30 godina apstinencije kao šezdesetgodišnji rivali. I tamo dovlače svoju prošlost, bivše ljubavi, sinove, unuke, povlačeći sistemom domina mnoge pop kulturne reference. Film je pun ša rma, očekivanog omjera dobrih fora kontra patetičnih stereotipa i opuštenog zezanja na račun obojice glavnih junaka. Najbolji su kad otpuste kočnice pa se krenu referirati na sebe same iz proslavljenih filmova (scena s udaranjem u ledenu svinjetinu) jednako kao i suprotstavljanje poimanja borbe 20. i 21. stoljeća kroz vrhunsku epizodu MMA borca Chaela Sonnena (jedne od UFC legendi) i do suza duhovitim krajem u kojem će suočiti dvije istinske boksačke legende čime se ostavlja prostora nastavku tj produžetku spomenutog Obračuna legendi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ocjena: 7/10

//www.youtube.com/embed/VCSRA3YIfKY

Nimfomanka (Lars Von Trier)

Doktor filmskih nauka ako je pitanje šokiranja puritanaca, danski redatelj Lars Von Trier svojim je novim filmom kao i prijašnjima odlučio propitivati granice liberalizma ostatka komercijalno centriranog svijeta. Ovaj puta eksploatira seks na način koji prije treba odgovarati komornoj art drami nego pornografskom sklizivanju dramaturije. Nimfomanija je pitanje i odgovor. Godinama gradeći ime od konceptualiziranja Dogme 95 kao vrlo hrabrog i dokumentaristički naturalnog filmskog manifesta kako snimati filmove da bi dobili na autentičnosti, Von Trier je stekao golem ugled u svijetu bilo američkih bilo europski orijentiranih filmaša i glumaca. Uz sjajno smiksani casting omiljenih mu glumaca (Charlotte Gainsbourg, Stellan Skarsgard) ili američke osnove (Shia Le Bouf, Christian Slater, Uma Thurman, Jamie Bell, Williem Dafoe), nije mu problem serviranja tabu tema. Tako će u dvodijelnoj priči (čiji nastavak s tiže tekuće godine) o samodetektiranoj nimfomanki prolaziti kroz skice njene seksualne devijacije ili naročitosti, već s kojeg pola nimfomaniji prilazili, gledali je kao dijagnozu ili darovitost. U originalnoj duljini film bi trajao 5 sati i 30 minuta, stoga podjela ima sasvim praktično opravdanje. No, njegova duljina i naglašeno hladan, dokumentaristički pristup ima za svrhu namjernog odbijanja ikakvog emotivnog angažmana prema glavnoj antijunakinji kao i sporednim putnicima kroz njene krevete i ostala mjesta eksploatacije njena tijela. Redatelj i glumica su tu servirali, gurkali, nudili tijelo kao objekt, seksom se izručivali, a potom racionalizirali posljedice. Von Triera nije lako voljeti, razumijeti je još teže, ali je teško odoljeti pratiti ga, isto kao i poštovati njegov prosede. A seks je sam po sebi poetika... pitanje je samo afiniteta prema pjesniku i njegovim muzama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ocjena: 9/10

//www.youtube.com/embed/Cq0MiGLp4aE

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Čefurji raus (Goran Vojnović)

Čefurji raus bio je jedan od značajnijih bestselera koji su tematizirali klišeje auslanderstva unutar država ex Juge, u ovom konkretnom slučaju Bosanaca, Srba, Makdeonaca u rubnim dijelovima Ljubljane. Oni su čefurji za lokalne domoroce. Građani drugog reda, balkanštine i civilizacije na koju se gleda kao na romsku manjinu. Na toj premisi Goran Vojnović je napisao životan, pitak, čitljiv i dramaturški intrigantan roman u kojem je uspio čitatelje zainteresirati za sudbinu glavnog antijunaka i tranzicijske probleme njegove obitelji. Sve što mu je uspjelo slovima na papiru posvemašno je promašeno pri ekranizaciji obzirom da se autor knjige potpisuje i kao redatelj i scenarist. Sve što je funkcioniralo u romanu izgubljeno je pri prijevodu na film. Hrpa scenarističkog praznog hoda, izostanak ikakve smislene dinamike zbivanja ili naracije koja bi uvukla gledatelja u svijet ml adog košarkaša, njegovih prijatelja i njihovih obitelji. Anemični i neuvjerljivi glumci samo pridonose lošem sveukupnom dojmu školskog primjera upropaštavanja potencijalno silno filmične i dobro napisane teme. Jedina svjetla točka je u nekoliko scena dobro pogođen soundtrack s komadima Repetitora i Goribora, sve ostalo nema pretjerano veze s nečim što je lako mogao biti jedan od regionalnih filmskih hitova.

Ocjena: 3/10

Tekst se nastavlja ispod oglasa

//www.youtube.com/embed/039iJKGQz14

Toma
Gledaj od 29.travnja
VOYO logo