U nedalekoj budućnosti na zelenom planetu Pandora ljudi su izgradili rudarsku koloniju kako bi mogli vaditi najvrijedniju rudu poznatu čovjeku tzv. Unobtanium (kilogram košta 20 milijuna zelembaća).
Pandora je pokrivena bogatom florom i faunom, ali i nažalost po ljude, tamo obitavaju i humanoidi imenom Na'vi koji žive u potpunoj hramoniji s prirodom koja ih okružuje, a glavno nalazište rude se naravno nalazi točno ispod njihovog 'grada'. Paralele se mogu povlačiti od Američkih indijanca pa sve do današnjeg Iraka.
Svijet napravljen za potrebe filma ne izgleda kao ništa što ste vidjeli do sada. Avatar je toliko prokleto realističan da iako znate da je većina vizuale renderirana mjesecima, kad naši junaci prolaze kroz prekrasnu prašumu proći će vas trnci kad vas paprat udari u glavu, a imati ćete osjećaj kao da ste se najeli gomile halucinogenih gljiva.
Kako bi se približili domicilnom stanovništvu, tim znanstvenika na čelu s Sigorney Weawer izrađuje Avatare t.j genetsku kombinaciju Na'vija i ljudi koje mogu kontrolirati vozači. Tu u igru dolazi marinac Jake Sully (Sam Worthington) koji nepokretan u kolicima nema što za izgubiti. Njegov zadatak je inflitrirati se u obliku Avatara u lokalnu zajednicu i kad zadobije njihovo povjerenje uvjeriti ih da se presele kako bi ljudi mogli eksploatirati nalazište ruda. Igrom slučaja Jakeov Avatar se izgubi u šumi, a spašava ga prekrasna Na'Vi princeza Neyriti. Priča dalje ide vrlo predvidljivim tokom.
Iako je želja tvoraca filma bila da čudesna Pandora bude tapeta za zanimljive međuljudske odnose, tu film uspijeva samo povremeno. Ljubavna priča između marinca i vanzemaljke (t.j. tuzemaljke) ima određene kemije, a ostali likovi su manje više plošni i nerazrađeni za film koji traje 150 minuta.
Naglasak u priči je stavljen na ekološku propagandu, a mora se priznati da kad vidite prekrasno dizajnirane životinje i biljke kako gore zapaljene napalmom, a beživotna tijela miroljubivih lovaca Na'vija lete i vama će propraditi eko-savjest. Poruke koje film šalje možda jesu otkrivanje tople vode, no ne može se reći da nisu važne, no da ne izgleda tako kako izgleda Avatar bi bio isključivo korektno napravljen film.
James Cameron je režiser koji si je dao u zadatak pomicati granice mogućega. Od zadnjih pet njegovih dugometražnih filmova, svih pet su u vrijeme izlaženja bili najskuplji filmovi svog vremena. Cijena? Prava sitnica. Pitamo se kakva to zabava košta više od 300 milijuna dolara. Posebna kamera s duplim lećama koja omogućava snimanje u 3D tehnici samo na čiji razvoj je kroz prošlih desetak godina Cameron potrošio stotinjak milijuna dolara je odgovor na to pitanje.
Kada spojimo 3D kamere s posljednjim krikom motion capture tehnike dobit ćemo budućnost filmske industrije. Jedan mudar čovjek je jednom rekao da je glumcima odzvonilo u blockbuster filmovima. Zašto da se zvijezdama plaćaju sumanute svote novaca kada im se mogu snimiti pokreti i u memoriju pohraniti virtualno tijelo, mote, glas itd., a vjerujte za par godina nećemo znati prepoznati razliku između prave kamere i 3D animacije.
Ljubitelji filmske umjetnosti jednostavno moraju pogledati Avatara u 3D kinu, a ako ste plakali na Titanicu, budite sigurni da ćete ovdje ridati suze kao ljuta godina. Samo ostaje pitanje: Nisu li mogli ugraditi i brisače na te 3D naočale?
