Čudovišta ne govore. Ta je izreka istinitija što je fizička čudovišnost veća. Impozantnija, monstruoznija, veća, šira, masivnija fizionomija već sama po sebi posjeduje potencijal zastrašivanja i ne treba joj bogatstvo jezičnog izričaja da bi postigla učinak. Čudovišta djeluju. Dapače, šutljivost čudovišta pojačava tajanstvenost i značaj njegova djelovanja. Doprinosi osjećaju straha koje izaziva svojom devijantnom pojavom. Bivši MMA borac i komentator Chael Sonnen često upotrebljava misao "čudovišta ne govore" u kontekstu borilačkih sportova, misleći pod tim da "manje je više" u svrhu marketinga kada su u pitanju gorostasni borci poput Brocka Lesnara i Francisa Ngannoua. Uostalom, sjetite se samo stravičnih stvorenja poput Nosferatua (1922.), ili King Kinga i Godzille, divovskih protivnika koji su glavni likovi novog filma pod režijskom palicom Adama Wingarda.
Winegard je režirao meni osobno izuzetno drag, retro triler s elementima horora, Fatalni gost (The Guest, 2014.), slasher Gosti za odstrel (You're Next, 2011.), Vješticu iz Blaira (Blair Witch, 2016.), segment horora V/H/S (2012.) i kritički neuspješan nadnaravni triler Bilježnica smrti (Death Note, 2017.), dakle uglavnom filmove strave jeftine ili umjereno skupe produkcije, tako da ne mogu reći da nisam bio iznenađen da je dobio povjerenje studija za režiju blockbustera čiji je budžet bio težak do 200 milijuna američkih dolara. Srećom za njega, ispostavilo se da je film postavio rekord u vrijeme pandemije, nakon što je za vikend zaradio 32 milijuna dolara, a 48,5 milijuna dolara u prvih pet dana prikazivanja u američkim kinima te ukupno premašio budžet za više od 85 milijuna dolara.
Njegov Godzilla vs. Kong zapravo je svojevrsni nastavak filma Godzilla: Kralj zvijeri (2019.) te posljednjeg filma o King Kongu (Kong: Skull Island, 2017.). To se manifestira i na način da Kong sada za razliku od Godzille izgleda starije i prosijedo, pa je Wingard u razgovoru za Collider s pravom rekao da zbog toga filma ne ostavlja dojam „konačnog meča“ između ove dvojice legendarnih titana. Namjera mu je bila kroz novu interpretaciju nastaviti kontinuitet svijeta ranijih filmova, ali i ponuditi realizaciju dječačkih maštanja o tome tko bi pobijedio u sukobu Konga i Godzille.
Jaz između stvarnog i virtualnog
Kao neobičan spoj fantastike, znanstvene-fantastike, avanture i akcije Wingardov film je snimljen u duhovitijem i zabavnijem tonu. Pomalo je komičan, često pretjeren i prekomjeran, periodično prepun prekrasnih šarenih neonskih boja i fascinantnih kreacija. Čudovišni je spektakl za oči namijenjen velikom platnu koji tek u rijetkim prilikama zalazi u područje strave. Iako nema nekih posebno eksplicitnih nasilnih i krvavih scena, količina i lakoća uništavanja je tipično filmovima katastrofe van svake pomisli.
Pa ipak, u svom tom kaosu i megalomaniji uočljiva je plastično-umjetna praznina destruiranih objekata, što se posebice očituje u prizorima megagrada kakav je Hong Kong, gdje se čini kao da nitko uopće ni ne živi. Okruženje je digitalno dizajnirano poput pozadine u borilačkim računalnim igricama, slično virtualnom igralištu s funkcijom predočavanja bojišta koje će kod gledatelja izazvati fascinaciju, bez poticanja osjećaja zabrinutosti za čovječanstvo. Kao djelo čistog eskapizma, film na momente izgleda vizualno prekrasno, začuđuje i zadivljuje, ali tijekom akcije i djelovanja čudovišta u urbanom kontekstu ostaje dojam slabe povezanosti, odnosno prožimanja digitalno generiranih i stvarnih slika. Tu i tamo se pojave uplašene grupice ljudi, koje često, nekim čudom, uspijevaju izbjeći pustošenje i makljažu.
Vjerojatno je razlog takvom jazu između stvarnog i virtualnog primarni fokus redatelja na sudar divovskih zvijeri u nekoliko rudi i vizualnu pirotehniku, pri čemu su zanemareni odnosi među ljudskim likovima, njihova karakterizacija, motivacija i uklopljenost u kataklizmična zbivanja. Možda je razlog i želja da film obuhvati što širu publiku najmlađih gledatelja. Prema kontroverznom sustavu Američke filmske asocijacije (MPAA) dobio je oznaku PG-13, što znači da se preporučuje nadzor roditelja jer posjeduje neke neprikladne prizore za djecu mlađu od 13 godina. No, i Rat svjetova (War of The Worlds, 2005.) Stevena Spielberga rangiran je istom oznakom, a prikazuje nemjerljivo više eksplicitnog ljudskog stradavanja i fokusiranosti na posljedice po čovjeka.
Opasnost od distopijske budućnosti
Od ljudskih likova nitko nije nešto posebno zanimljiv, kako karakterno, tako ni po glumačkoj izvedbi koja je prilično skromna. Slično filmovima 1980-ih tu je par tinejdžera koji zajedno s bivšim zaposlenikom tehnološke tvrtke Apex Cybernetics otkrivaju tajnu zavjeru na čelu s ludim poduzetnikom Walterom Simmonsom. Walter namjerava iz tobože humanističkih, a zapravo radi volje za moć iz mitskog doma titana unutar središta zemlje crpsti izvor energije ne bi li pokrenuo tehnološkog giganta Mechagodzillu iz domaće radinosti i vratio čovječanstvo na tron. Nesvjesni pravih namjera, u tome mu pomažu nesigurni geolog i teoretičar „Šuplje Zemlje“ Nathan Lind, antropološka lingvistkinja Ilene Andrews te njezina posvojena gluhonijema kći Jia koja je jedina ostvarila komunikaciju s Kongom putem znakovnog jezika.
Ako je King Kong kao veliki majmun nalik gorili u izvornoj priči umro zbog ljepote prekrasne plavuše, što neki simptomatski interpretiraju u seksističkom ključu tako da žena vodi do neizbježnog uništenja muškarca iscrpljivanjem njegove snage, u Wingardovom filmu Kong je poput osjećajnog oca u srednjim godinama, razvijene emotivne inteligencije i zaštitničke osobnosti kojeg spašava upravo vrlina slušanja onoga što mu djevojčica Jia (po)kaže. Za razliku od filma iz 1933. Godzilla vs. Kong ne otvara nekakvo vrelo simboličkog značenja podložno interpretaciji iz različitih teorijskih perspektiva. Priča je puna rupa, nategnuta i prazna. Film ne prikazuje autentičnu tragediju koja provocira rad mišljenja. Niti namjerava pokazati dubinu, niti izazvati duhovnu preobrazbu ili intelektualnu zadovoljstvo. Riječ je o kino hitu kojemu je prvenstveni cilj zabava i fascinacija zadivljujućim i esteski atraktivnim audio-vizualnim prizorima i borbama čije se fascinantne slike "žele" urezati u vječnost pamćenja. Ponekad, doduše, iznenadi i (kvazi)poetičnošću, kao u sceni tijekom fantastičnog putovanja skrivenom, podzemnom drugom stvarnosti, uz new-age kompoziciju Toma Holkenborga koja svojim dugim elektroničkim tonovima neodoljivo podsjeća na Vangelisovo remek-djelo skladano za Istrebljivača (Blade Runner, 1982.).
Na dubljoj razini značenja Wingardov film i nije, kako se sugerira naslovom, samo o duelu između dva čudovišta koja odstupaju od trenutno evolucijski mogućeg, već radije o vraćanju prvobitnim, instinktivnim i prirodnim vrijednostima. Negativac nije ni Godzilla, ni Kong. Oba stvorenja zapravo posjeduju manje ili više osjećaj za moralnost, s tim da je Kong portretiran sa izraženim ljudskim fizičkim i psihološkim crtama, a Godzilla poput ružnog antiheroja koji nije tek puka metafora nasilne, destruktivne i neukroćene sile. Istinska zvijer, utjelovljenje čistog zla, ljudski je stvorena tehonologija u formi Mechagodzille koja se spletom okolnosti otela Simmonsovoj kontroli, upozoravajući na opasnost moguće crne distopijske budućnosti svijeta označenog nesputanim tehnološkim razvojem. Film tako sugerira da trebamo pripaziti koga nazivamo zvijeri a koga spasiteljem, jer može biti da je zvijer destrukcije puno bliže nama – ljudski um sposoban za racionalno razmišljanje, maštanje i kreativno stvaranje.
Ako film o King Kongu iz 1933., kako piše Predrag Krstić za Sarajevske Sveske u članku "Anatomija pitekofobije: mentalna geografija King Konga", na jednoj razini sugerira da "primalni" muškarac u civilizaciji ne može biti heroj, jer "čudovišta ne mogu biti heroji", da Kong kao primitivna i inferiorna (pod)vrsta nema šanse protiv tehnologije, onda Wingardov film upravo suprotno, čini se kao da inaugurira Konga i Godzillu u superiorna bića sposobna oduprijeti se i najrazvijenijim ljudskim tehnološkim kreacijama. Odnosno govori o mogućnosti ili, možda čak, nužnosti čudovišnih, potisnutih, primalnih i temeljnih osjećaja poput bijesa u postajanju opasnim radi obrane protiv nepravde i zla.
