Batman: Vitez tame Povratak (Christopher Nolan)
Ovoliko lukrativna filmska franšiza jednog od najpoznatijih strip junaka svih vremena, niti u jednom momentu ne prepušta se slučaju.
Svjedoči tome pretpostavljani ulog od cca 250 milijuna dolara utrošenih osim na casting i na svu silu specijalnih efekata po kojima može konkurirati Avengersima. Obračun na kraju mora bar dvostruko vratititi da bi nastavio pomirenje kritičkih hvalospjeva s oduševljenjem široke publike.
Za udovoljenje očekivanja postoje pravila kojih se filmaši moraju držati. I to su, baš kao slučaj s James Bondovim filmovima, opća mjesta pop kulture. Samo se mijenjaju povodi, patologija negativaca i njihova obličja zbog kojih superjunak radi za opće dobro. Oba junaka su imaginarni i veći od života, u svakom novom nastavku spašavaju ili svoj grad ili svijet suočeni sa superizazovnim negativcima (ovaj puta prijetnja je maskirani zločinac Bane u tumačenju Toma Hardyja).
Obojica su okružena opasnim i fatalnim ženama (u odnosnom slučaju to je zanosna i prelijepa Anne Hathaway kao Selina Kane koja je otela film svim muškim ulogama i levitiranjem između dobra i zla nametnula se kao pandan Michele Pfeiffer u Burtonovom drugom nastavku, te Marion Cotillard kao Miranda Tate).
Obojica su akcijski junaci, obojica imaju repove prošlosti i mračna područja svog ega, obojica su snalažljivi, i nteligentni, vrhunski atlete i dijele strast prema raznoraznim 'igračkama' i spravicama kojima se bore za premoć u nadmetanju s teroristima. Smisao za humor baš ne dijele u jednakoj mjeri, tu je Britanac u prednosti pred Amerom. Pridodana i njegova slabost, mortalnost i mogućnost ubijanja.
Ono što čini razliku i nijanse pak od Batmana do Batmana samog u spomenutoj franšizi, redateljski je potpis.
S čovjekom šišmišem se zadnjih dvadesetak godina u sedam nastavaka eksperimentiralo od početnog zabavnog i karikiranog mraka Tima Burtona u prva dva nastavka s Michaelom Keatonom kao nositeljem glavne role, skoro pa upropaštavanja serijala od strane kričavih vizija Joela Schumachera s Val Kilmerom i Georgeom Clooneyem, sve do povratka ozbiljnom, mračnom, stripovski impresivnom junaku u viziji Christophera Nolana i tumačenju Christiana Balea.
Nolanov apokaliptično-gotički stil druga je krajnost Burtonovih ekstravaganci i neozbiljnosti poigravanja između Jokera i Catwoman s glavnim junakom.
U svojim je drugim filmovima poput Mementa, Nesanice, Inceptiona dokazao kako mu nisu strana kopkanja po devijacijama ili područima podsvijesti svojih glavnih likova.
Tu je sklonost prenio na svog Batmana koji u dva prednastavka (Batman Begins i Dark Knight) biva nekom vrstom antiheroja stisnutog u borbu kako sa zlikovcima tako i samim sobom, odgonetajući mnoga pitanja svoje prošlosti. U Povratku je naglašena i njegova slabost, mortalnost i mogućnost nanošenja fizički preozbiljnih povreda.
Vrhunski je stiliziran, zapanjujuće scenografije, dizajniran također, puno se pažnje utrošilo na razvoj devastiranog Gothama. Sporedne uloge u potezu od Michaela Cainea (batler Alfred) preko Garyja Oldmana (policajac iz Gothama), Morgana Freemana (Lucius Fox) i otkrića Robina (Joseph Gordon-Levitt) također funkcionalno drže priču u periodu izostanka glavnog junaka, međutim unatoč pažljivom i brižnom razvijanju priče i scenarija film je za masivnih sat vremena predugačak da bi održao dinamiku i pažnju gledatelja.
Novi je Batman igračka za odrasle koji od filma o kultnom strip junaku zahtijevaju i izazivanje vlastite inteligencije, a ne samo razbibrigu, međutim Nolan se povremeno pogubio u pokušajima davanja epskih dimenzija maskiranom junaku raširivši ga preko milog i dragog. A moglo se sve to daleko jednostavnije servirati na jednako blještavom pladnju.