Godinu dana nakon tragičnog odlaska glumice Mire Furlan, Mjesni odbor Miramara na svojoj sjednici iznio je prijedlog da se park koji je omeđen Vukovarskom i Ulicom Hrvatske bratske zajednice preimenuje u Park Mire Furlan, prenosi Story. Ideja Mjesnog odbora zapravo je odati čast prerano preminuloj glumici.
Podsjećamo, Mira Furlan jedna je od glumica koja je nedvojbeno zauvijek obilježila jugoslavensku, ali i hrvatsku kinematografiju. Sa samo 23 godine stala je na daske koje život znače, a vrlo brzo ostvarila je značajne uloge, poput onih u filmovima "Kiklop", "U raljama života", "Otac na službenom putu", "Ljepota poroka", "Za sreću je potrebno troje", "Gluvi barut" ili "Cirkus Columbia".
Ipak, zbog njezine odluke da glumi u jednoj kazališnoj predstavi u beogradskom Bitefu, početkom rata, Hrvatsko narodno kazalište odlučilo joj je dati otkaz, a sve je popraćeno i iznimno jakim i agresivnim medijskim linčem.
Zbog svega ovoga, sa svojim je suprugom, redateljem Goranom Gajićem, bila prisiljena otići u Los Angeles.
"Često mislim kako se, da sam kojim slučajem odrastala u Americi, najvjerojatnije nikada ne bih poželjela baviti ovom profesijom u kojoj je sve bespoštedna utakmica i gdje su ljudi spremni na apsolutno sve da dođu do cilja. Kako starim, tako sve više prema cijelom tom cirkusu osjećam blago gađenje", rekla je u intervjuu za slovensku Mladinu 2012. godine.
U više je navrata ova lijepa glumica isticala kako je rođena u obitelji koja je ateistička i antinacionalistička te kako joj se oduvijek činilo da su nacionalne etikete slučajne i proizvoljne. Također, otvoreno je progovarala o mačizmu i patrijarhatu u glumačkom svijetu.
Mira Furlan je preminula u Los Angelesu 20. siječnja 2021. godine. Glumica je duže vrijeme bolovala od virusa Zapadnog Nila koji joj je prenio zaraženi komarac. Zbog teške bolesti, posljednjih nekoliko mjeseci provela je u teškom stanju boreći se za život. Iako joj je u bolnici SAD-u pružena najbolja moguća liječnička skrb, bolest je, nažalost bila jača.
"Ovo pitanje može biti samo ironično ili retoričko. Mačizam i seksizam su uvijek i u svakom trenutku bili prisutni svuda oko nas, baš kao što su i sad. Mi smo se od malih nogu učili(e) previdjeti svaku seksističku primjedbu, da ne bismo slučajno doveli(e) u nepriliku onoga tko ju je izgovorio. Od djetinjstva smo vježbali(e) ponizne, učtive, pomirljive smiješke kojima smo reagirali(e) na seksizam svuda oko nas. Ono što je zapanjujuće je da se teška, dugogodišnja borba za ženska prava danas tako lako zaboravlja i da se vraćamo zaista zastrašujuće mračnim vremenima u kojima grupe starih, uglavnom bijelih muškaraca u Americi određuju do kojeg se mjeseca smije legalno izvesti abortus. Kad se čovjek malo odmakne od cijele stvari, zaista ne može vjerovati da je drskost te vrste uopće moguća", oštro je tvrdila Furlan.
Kako bismo saznali kolika je uopće vjerojatnost da se park uistinu nazove imenom Mire Furlan, kontaktirali smo Radu Borić, aktivisticu za ženska prava i političarku te predsjednicu Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova.
Rada Borić
Borić naglašava kako je ovo prijedlog Mjesnog odbora, a prijedloge za imenovanja mogu dati naše institucije, naša lokalna uprava i samouprava te pojedinci.
"Postoji obrazac za prijavu prijedloga i prvo kada se stavi prijedlog koji ima obrazloženje, odbor odlučuje da to ime mora ući u fond imena. Ponekad ljudi samo predlože ime, a ne znaju lokaciju. Onda je na odboru da kada se prihvati neko ime i uđe u fond imena da zajedno s Gradskim uredom za katastar i geodetskim poslovima proba naći adekvatna lokacija. Treba imati na umu da se u pravilu izbjegavaju preimenovanja ulica. Dobili smo neobične prijedloge. Primjerice, da se preimenuje Masarykova ulica. To bi značilo da individualci moraju mijenjati svoje osobne dokumente, da firme moraju mijenjati svoje statute, pečate i drugu dokumentaciju. To izbjegavamo", objašnjava nam gospođa Borić.
Rada Borić
"Ono što je sporno jest da se Zagreb gradi točkasto i da investitor, kada se grade zgrade u određenom dijelu naselja, mora unaprijed imati ulicu i često se ulici dodjele brojevi od ulice koja je najbliža, na koju se naslanjaju. Tako da mi u fondu nemamo ni velike mogućnosti. Postoje imena još od devedesetih koja nisu došla na red da se nešto imenuje jer nemamo više što ni imenovati. Ostalo nam je nešto zelenih površina za koje se onda treba ustanoviti odgovaraju li uopće definiciji park. Ne možete livadu pred nekom kućom proglasiti parkom. Ili, ako vidite da bi je se i moglo imenovati, kada razgovaramo s katastrom, oni nam kažu da je tu predviđeno da će tu npr. doći okretište ili proširenje ulice. To je nešto što ne možete vidjeti na Geoportalu. Što ćemo onda - ići graditi park pa ga kasnije ići braniti ili rušiti!? Ima jako puno problema."
Prijedlog za imenovanje ulica ili parkova po Miri Furlan, Arsenu Dediću i Zvonku Spišiću čeka se već duže vremena, otkriva nam.
"Prvo što ćemo morati vidjeti kada dobijemo zahtjev za imenovanje jest odgovara li lokacija uopće. Ne vidim razlog da Mira Furlan ne bi zaslužila imenovanje, ali mi zahtjev još nismo dobili. Sporno je to što se ne gradi planski. Ono što ja zagovaram jest da probamo primijeniti način na koji kad se dobivaju lokacijske i građevinske dozvole, kada se planira neko naselje, da to sve ima neke logike. Ono što možemo jest da žene barem dobiju ono što nam je ostalo - parkovi, šetnice, stube. Ako vodimo brigu da se mijenja, onda ćemo probati da tri žene i dva muškarca dobiju imenovanje, ako ih imenuju pet. Dvije su žene u zadnje vrijeme dobile svoj park Otti Berger i Antoaneta Pasinović i to nam je jako drago. Nećemo gurati ni na silu, mora biti i zahtjeva i tu na red dolaze povjesničari i povjesničarke. Svakako moramo poraditi na tome da postane opće poznato da su žene izmislile i retrovizore, mašinu za suđe i za veš. Logično, jer nam je trebalo", govori nam Borić.
O tome odražava li prostor odnose moći u društvu najbolje znaju oni kojima je javni prostor radno mjesto. Turistička vodičica Josipa Šiklić rekla nam je kako ih zapravo odražava kroz čitavu povijest.
"I to ne govorimo samo o Zagrebu i Hrvatskoj, već i cijelom Mediteranu, a i šire u Europi. Iznimno bitne i važne žene nemaju svoje ulice ili ih imaju, ali u kvartovima koji su dalje od očiju javnosti pa se nikada neće doći u situaciju da se kaže: "Koncert se održava na Trgu Ivane Brlić-Mažuranić".
Planska gradnja i plansko imenovanje i Josipin je prijedlog.
"Ne možemo sada samo tako preimenovati povijesne ulice, ali mislim da bi se planski trebala davati imena ulicama u kvartovima koji se tek grade. Ja bih na zgrade ili ustanove u kojima su stanovale neke važnije žene, primjerice Božena Begović na Gornjem gradu, postavila obavezno spomen-ploču", dosjetljivo će Šiklić.
Svoj komentar dala nam je i Nina Popović iz udruge B.a.B.e.
"Uzevši u obzir da je težnja građanskog (civilnog) društva da se rodna neravnopravnost eliminira, a seksizam identificira, posebice u kulturnom životu Hrvatske u 21. stoljeću, dobro je da su povjesničari, odnosno povjesničarke identificirali da su veći dio ljudske povijesti muškarci i žene imali potpuno različita iskustva - najvećim dijelom jer ženama obrazovanje do dva stoljeća unatrag jednostavno nije bilo dostupno, kao ni žensko pravo glasa. Nažalost, i danas je postotak nepismenosti na globalnoj razini veći na strani žena, a klasifikacija žena u historiografiji kao 'nevidljive' pridonosi malom broju ženskih imena i identiteta kako u nomenklaturi kulturnih ustanova, tako i javnih objekata i događanja. Stereotipe i androcentričnost u obrazovanju te probleme s balansom poslovnog i privatnog života i nejednakim mogućnostima u karijernom napredovanju te ranjivost na tržištu rada i dalje možemo promatrati kroz primjere podzastupljenosti žena na rukovodećim pozicijama u Hrvatskoj - dok se žene i dalje 'tradicionalno' gleda kao na odgovorne za privatni obiteljski život, a na muškarce kao glavne aktere i dionike u profesionalnom smislu, a bez implementacije mjera kojima bi ženama ravnoteža bila olakšana, i dalje će biti teško eliminirati dojam da žene kroz povijest i razvoj kulture i znanosti nisu i neće imati jednak udio kao muškarci."
Podsjetimo, sve ovo potvrđuje i nekoliko znanstvenih istraživanja, od kojih svakako treba istaknuti tri: istraživanje koje su 2017. u časopisu "Politička misao" objavili Katja Vretenar i Zlatan Krajina s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Tu je i istraživanje novinarki portala H-alter Ivane Perić i Ane Kuzmanić, prema kojemu hrvatski gradovi u nazivima svojih ulica gotovo u potpunosti izostavljaju povijest žena. Istraživačko-umjetnički projekt Barbare Blasin i Igora Markovića prvi je put javnosti predstavljen na UrbanFestivalu u Zagrebu 2002. te nastavljen izložbom u Galeriji Nova, a potom i ukoričen u knjigu "Ženski vodič kroz Zagreb".
