Premijerno prikazan na ovogodišnjem Berlinaleu, njemačko-dansko-nizozemski film Oluja (Sturm) redatelja Hansa Cristiana Schmidta donosi priču o sudenju srpskom ratnom zločincu pred Haaškim sudom, u kojem će pravda često ustupati mjesto kompromisima. Glavna junakinja je tužiteljica Hannah Maynard (Kerry Fox) koja vodi postupak protiv Gorana Đurića (primjereno zlokoban i odbojan Dražen Kühn), optuženog za ubijanje muslimanskih civila u BiH.
Nakon što njegov branitelj (solidan Tarik Filipović, na tragu slične uloge iz Dva igrača s klupe) ključnog svjedoka (besprijekorno uvjerljivi Krešimir Mikić) uhvati u kontradiktornu iskazu, sud šalje delegaciju u Bosnu, gdje se sumnje potvrđuju, a Hannah će pokušati dobiti svjedočanstvo i od svjedokove sestre Mire (dojmjiva rumunjska glumica Anamaria Marinca iz nagrađivanog filma 4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana) koja se boji suočavanja s prošlošću i srpske osvete.
Mikić, Filipović i Kühn nisu jedini hrvatski glumci u ovoj promišljenoj i dojmljivoj drami s elementima krimića: zahvaljujući vrlo uspješnoj casting direktorici Orijani Kunčić (Šibenčanki na radu u Sarajevu) u filmu je u vrlo dobro raspodijeljenim sporednim ulogama nastupilo još troje hrvatskih glumaca: Jadranka Đokić iskreno prenosi patnje svjedokove djevojke, Leon Lučev vjerno utjelovljuje oportunističkog političara, predstavnika Republike Srpske za odnose s Europskom unijom, a Marinko Prga još jednom je na filmu vrsno odigrao ulogu negativca, brutalnog plaćenika koji zastrašuje svjedokinju.
Premda je film osvojio tri nagrade u Berlinu (Udruženja njemačkih art kina, Amnesty Internationala i čitatelja Berliner Morgenposta), pri prikazivanju na Zagreb Film Festivalu nije izazvao osobitu pozornost, u distribuciju je krenuo prilično nezapaženo, a zasad ga se može vidjeti samo u Kinu Europa (čiji repertoar odlično nadopunjuje ponudu multipleksa). Šteta, jer riječ je o uspjelom filmu s vrsnim glumačkim interpretacijama (osobito hrvatskih glumaca) kojeg svakako treba pogledati.
Zlatko Vidačković