SAD, 2011., triler, 119 min. R: Brad Furman Gl: Matthew McConaughey, Marisa Tomei, Ryan Phillippe, William H. Macy, Josh Lucas, John Leguizamo Ocjena: 4 zvjezdiceKad se 1996. godine u kinima pojavio triler 'Vrijeme ubijanja', snimljen prema romanu Johna Grishama, pored etabliranih glumaca poput Sandre Bullock, Samuela L. Jacksona i Kevina Spaceyja, najveća je priča bio novi veliki talent Matthew McConaughey, kojeg su mnogi odmah proglasili nasljednikom velikih holivudskih plavušana, Roberta Redforda i Paula Newmana. No, otkako je Matthew tabloidima pokazao svoj savršeni torzo, priča o talentiranom glumca zaboravljena je, a on je zatočen u slatkastim romantičnim komedijama s jednako slatkastim partnericama i glumačkim zadacima koji se svode na pokazivanje prekrasno isklesanih pločica i osmijeha koji otkriva savršeno izbjeljene zube. Petnaest godina kasnije, McConaughey je dobio novu priliku da bude glumac a ne foto model...i iskoristio je.
O čemu se radi? Matthew McConaughey ovdje glumi Micka Hellera, odvjetnika specijaliziranog za sitne prijestupnike, prostitutke, dilere droge i Hell's Angelse, koji cijeli posao vodi sa straženjeg sica starog Lincolna (registracija NTGUILTY) u kojemu ga, poput gospođice Daisy, vozi simpatični crni šofer. Jednoga dana dobiva priliku braniti klijenta iz višeg poreznog razreda, mladog playboya Louisa Rouleta (Ryan Phillippe), optuženog za brutalno premlaćivanje prostitutke. Da slučaj bude zanimljiviji, u ulozi tužiteljICE isprva će se naći Mickova bivša supruga Maggie (Marisa Tomei). Optuženi mladić toliko JE uvjerljiv u dokazivanju vlastite nevinosti da i Mick u nju povjeruje, no njegov istražitelj (William H. Macy) nabasa na trag koji vodi do jednog prošlog Hellerovog slučaja koji dovodi u pitanje Rouletovu nevinost, a samog Hellera u nemoguću situaciju, jer kao Rouletov odvjetnik ne može koristiti dokaze koje protiv njega ima.
Zašto gledati? 'Cijena istine' ekranizacija je prvog romana iz serijala o odvjetniku Mickeyju Helleru koju potpisuje Michael Connally, bivši novinar crne kronike i veliki štovatelj Raymonda Chandlera koji je i sam postao jedan od vodećih suvremenih autora tvrdo kuhanih krimića. Redateljske se pak palice prihvatio mladi i neafirmirani redatelj Brad Furman („The Take“) koji, usprkos sklonosti kameri iz ruke i činjenici da je zanat ispekao na muzičkim spotovima, nije dozvolio da bilo što stane na put likovima i priči. Neobično staromodan pristup za današnji Hollywood, no u okruženju „Thorova“, „Transformatora“, izvanzemaljaca, kauboja i aliena te svih drugih čuda u 3D, gotovo da dobiva aureolu modernosti. Nekad su ovakvi filmovi bili zlatna sredina ili solidna rutina, a danas čudo neviđeno, što je i vjerojatni razlog da ga poneki kritičari nekritički uzdižu u nebesa. No, riječ je o doista solidnom i ugodnom filmu, odmjerenog ritma, zabavnog zapleta s nekoliko korektno izvedenih obrata (scenarist John Romano zaslužan i za TV seriju „Monk“), o filmu napučenom zanimljivim i životnim likovima te očekivano kulerskim soundtrackom. Šteta što i prihod na blagajni nije nešto veći od 55 milijuna dolara jer bismo se u tom slučaju imali razloga nadati franšizi.
Zašto ne gledati? Zapravo nema uvjerljivog razloga, osim ako sve što želite od McConaugheyja nisu njegove pločice ili ako vam je „Zakon i red“ vrhunac žanra sudske drame.
Glumci? Rijetki su danas filmovi u kojima glumcima daju prilike glumiti, a nama vremena da na njih obratimo pažnju, pa se „Cijena istine“ s galerijom finih glumačkih minijatura doima poput anakronizma, no malo tko neće uživati u pojavi Marise Tomei ili neodoljivog Williama G. Macyja, ovdje s frizurom koju je nemoguće zaboraviti. Naravno, tu je i sam McConaughey koji ovaj put napokon dobija bitku s vlastitom ljepotom i ubrizgava glavnom liku zanimljivu kombinaciju profesionalne etike i ulične mudrosti i drskosti. Tu je i već spomenuti Ryan Phillippe koji, za razliku od McConaugheyja, nije daleko odmakao od svojih početaka („Okrutne namjere“), još uvijek je to onaj isti bešćutni i beskrupulozni balavac koji nas ničim ne može iznenaditi. Osim da prestane igrati istu ulogu.
*Napomena za kraj Cure, isprika, malo smo muljali u naslovu, bez brige Matthew će i ovaj put skinuti košulju, no morate biti strpljive (do otprilike 50-te minute) i dobro otvorite oči da nešto ne propustite, jer scena je u polumraku i, da budem iskren, možda zbog fokusiranosti na Marisu Tomei, meni je promaklo. Eto, sad ćete lakše shvatiti zašto je izumro film noir.
