Dora Jurišić s kazališnih dasaka zagrebačkih u L.A.-u. Kako je zašto i kada pala odluka? Odlazak u LA? Mislim da je to više bilo do tog malog ciganskog duha nego do samog LA, više odlaska radi nego dolaska negdje određeno. Pala je odluka na Ameriku što zbog jezika, što zbog sistema fakulteta koji se meni sviđa.

Studiram međunarodnu kulturu i odnose kao glavni smjer i teatar kao sporedni. Nije se taj teatar dao istjerati iz mene očito. Ali opet Amerika je jedinstveno mjesto gdje imaš mogućnost za studirat tako nešto. Realno nije da sam imala velikih izbora ili New York ili Los Angeles. NY mi je preubrzan za život i nema dušu, Kalifornija je moja prekobarska Dalmacija gdje je jugo svako malo i surfat se može skoro do Božića

Je li stipendija u pitanju ili neka paypal varijanta. Kako bi u par crtica usporedila načine funkcioniranja i kulturni milje LA versus Zagreb. Ne isključivo s kazališne strane... Haha svakakve su tu varijante što se financija tiče. LA nema neku pretjeranu kulturu, čak ni pošteno kazalište kao takvo ja nisam uspjela pronaći, ali stvar je u ljudima ovdje, svi se bave nekom umjetnošću. Ili su slikari ili muzičari ili glumci, pozitivna je vibra. I imaš mogućnosti skupit ekipu i napravit off predstavu ili takve stvari dok je kod nas to puno teže.

Što znači provoditi vrijeme mimo škole i campusa tamo u tvojoj verziji? Jest sushi i surfat hahahaha. I IN and OUT. Imaju taj fast food koji me oborio s nogu makar sam totalno anti fast food osoba.. Dosta vremena ode na eseje i research papire za školu, pa različiti neki klubovi, kao književni klub, dramski etc.. putovanja. Svašta pomalo, ništa previše spektakularno i toliko različito od slobodnog vremena u Zagrebu. Nema doduše birtija, to mi jako teško pada hahahaha. Zaista ne znam što djeca tu rade 1 sat ujutro u srednjoj skoli, stvarno ne znam hahaha...

Modeling dio. Rekla si da te to zabavlja tu i tamo otpozirati radi korektnih honorara i plate pokoji račun. Modeling? Nije nešto da me zanima, više je da zanimam ja njih čisto zbog nekih europskih/balkanski gena, pa bude od toga nešto s vremena na vrijeme.

S cvetom u kosi ritam te nosi od Rundeka... do Đoleta nam milog. Koji je tren bio presudan za zaljubljivanje u Panonskog mornara? Najveći fan Đorđe Balaševića, ali eto ne znam točno kada smo se totalno zavoljeli, ali znam da je presudila Provincijalka.

Čitabe. Spominješ Antića kao novu ljubav. Što i tko te riječima fascinira od gimnazije nadalje... Oh, ja sam veliki zaljubljenik u knjige. Miku Antića sam otkrila prošle godine i pomeo me. Od naših Ujević, a od stranih Jesenjin. Ruski realizam i ruski književnici općenito su mi najdraži. Braća Karamazovi i Idiot dijele prvo mjesto,makar me i oduševio Goncarev Oblomov nedavno.

A film? Podijelili smo ljubav prema God Bless America recimo. Koji te autori i pravac najviše inspiriraju? Stari klasici. Makar sam prema filmovima manje kritična nego prema knjigama, hoću reći tolerantnija sam. Ne sad da ću gledat Twilight ali pogledala sam Harry Pottera. U toku sam s filmovima dok s knjigama rijetko kad pročitam nešto novo što je izašlo. Imam problema sa živim piscima, uvijek me uspiju nekako razočarati, svidi mi se jedna njihova i onda njima padne napamet napisat nešto što se meni totalno ne svidi. Marquez doduše me nije uspio razočarati

Facebook kao produžetak života. Tvoja je ploča prepuna fotki s girlfriendicama. Što je iza toga i kako se uopće postavljaš prema tom web poligonu. Voliš ga ili toleriraš? Daješ mu da te koristi ili ti koristiš njega? Fejsbuk toleriram i dugo sam vremena pružala otpor, nikad nisam imala ni MSN ni MySpace niti bilo što drugo. Onda sam popustila. Kad si daleko je super stvar,možeš biti u toku sa svime a i ne moraš ako ne želiš.

Ispalo bi da je osmijeh tvoje srednje ime, ali je li baš tako uvijek? Što kad ulovi kriza...kako se rješavaš depra partyja? Čokolada i sladoled? Glava u jastuk? Balašević? Telefon s Zagrebom? Facebook? Tvoj momak ako postoji? Nešto sedmo... Sve od nabrojenog. To je doduše u opticaju i kad su svijetli dani, kad zasive onda to sve samo na kvadrat.

A nostalgija kad opere? Osim što poželiš Cedevitu pa je netko šibne poštom... Nostalgija je opasna stvar, ali naučiš se nositi nekako s njom, sve dok ne dođe da želim jednosmjernu kartu za Zagreb je izdržljivo. Imam svoj remiks hrvatskih pjesama koji me digne, jedino Vraćam ti se Dalmacijo mati od Miše me ubije. Nju moram izbjegavati.

Dora surfing i Dora surf queen. Približi mi osjećaj pls i nije li te trta great white attacka? Najidealnije bi bilo surfat u Hrvatskoj,jer je sigurno, makar i na plažama gdje ja surfam nema morskih psića da šeću okolo. ali kod nas ima samo wind surfing koji ja ne volim previše,smeta mi to jedro, nemam dovoljno slobode. To je taj neki adrenalin i sloboda, što meni najviše paše, ne bojim se morskih pasa ne znam zašto.

12. Planovi. Što kad i ako. Je li Uncle Sam i LA coast dream come true. Ili? Ili ili? Plan je da nema plana, ne znam vidjet ćemo. Možda ostanem, možda se vratim, možda odem negdje drugdje, možda izletim iz društva i preselim se na Havaje i nabavim farmu krava, tko zna..