Od bijelog rappera Ali G.-a koji je u TV formatu bio sjajan, preko bravuroznog novinara Borata i gay kreatora Brune stigao je do Admirala Generala Aladeena, diktatora izmišljene države Wadiye koji dolazi u Ameriku.

Tada se njegovim zgodama pokreće sukobu svijetova, kulturnih šokova i sociopolitičkih razlika između glavnog lika iz maštarije i zatečenog sustava (bez)vrijednosti u meki zapadnjačke i showbizz Amerike.

Baziran opet na sjajnoj promotivnoj kampanji Cohen se ovaj puta poigrava u igranoj fori kao što je radio u podbačaju "Ali G. In Da House". Mockumentary forme Borata i Brune zamjenjuje igranim filmom, ali jednako izvještačenim i namjerno povlačenim do krajnjih limita.

Njegovo najjače oružje je brutalni cinizam i direktna kritika oprečnih diktatorskih i vladarskih režima u kojima progovara jasno aludirajući na bliskoistočnjačke prijetnje. Ubojiti humor kroz koji se pametno mogu servirati vrlo jasne i jake poruke kontra izabranih meta Cohenov je trademark i stilsko sredstvo patentirao u suradnjama s redateljem Charlesom (scenarist Seinfelda) s kojim je uobličio i Borata i Brunu.

Pažljivo i pametno varirajući sve bitne elemente jake komedije - politička satira kontra diktatorskih režima i politika vladanja (briljantna scena trke na sto metara u maniri jačih Monty Python skečeva), seksualni skandali, celebrities kultura (seks s Megan Fox u ulozi sebe same i otrovne strelice na račun Kardashiansica), nesnalaženja i antiprotivnosti, komika suprotnosti i sukoba svijetova (a la "Crocodille Dundee" i Borat) kompilacije su situacija iz kojih u formi proširenih skečeva Cohen jo&scaro n; uvijek drži zavidan nivo sprdanja s tim vrlim stvarnim svijetom.

Iako nije urnebesan poput Borata, Diktator ima dovoljno smijeha i mjera uspjelih fora, prema onima promašenima. Cohenov novi film je samo još jedna prkatična šala i dokaz kako je humor najjači kada ne preza nikakvim moralnim i inim kočnicama i branama. Što crnje, to efektnije. Ocjena: 8/10