Nakon zajedničke sjednice, umjetnički ravnatelji, kustosi i manageri nacionalnih muzeja objavili su na internetu listu 10 najvećih nacionalnih muzeja koja sadržava popis od 350 umjetničkih djela za koje se pretpostavlja da su ukradene za vrijeme drugog svjetskog rata od strane nacista.
Na popisu su djela velikana likovne umjetnosti poput Piccasoa, Moneta, Renoira. Za sva djela pretpostavlja se da su u većini slučajeva pripadala židovskim obiteljima i još uvijek je nejasan način kako i da li će se uopće djela vraćati stvarnim vlasnicima.
Nestala djela koja se nalaze na popisu procjenjuju se na desetke milijuna dolara, a razdoblje od 1933. do 1945. u potpunosti je obavijeno velom tajne i svako od navedenih djela zahtijeva preciznu istragu.
Britanski ministar umjetnosti, Alan Howarth, izjavio je da je problem vrlo složen te da kao što je bilo pogrešno uzimati slike od Židova u vrijeme nacizma bilo bi također pograšno bez prave osnove, pokrića i dokaza oduzeti ih danas nacionalnim zbirkama koje su od javnog interesa.
Za neka od djela postoji dokumentacija o prodajama i promjenama vlasnika, što komplicira obradu pojedinih slučajeva do te mjere da se postavlja pitanje da li je djelo uopće nasilno oduzeto.
Grupe koje zastupaju žrtve holokausta izjavljuju da je upravo moralna obveza vratiti umjetnička djela legitimnim vlasnicima, jer ukoliko se kultura ne temelji na moralu više se ne radi o kulturi.
