Dobro, ovo je možda bilo malo prekstremno. Ali NASA-in svemirski brod Juno definitivno mijenja mnoge postojeće modele divovskog Jupitera, uključujući unutrašnjost planeta, snagu njegovog magnetnog polja, te kako mu izgledaju polovi, prenosi IFLScience.
Totalno čudni polovi
Juno se nalazi u Jupiteorvoj orbiti od 4. srpnja 2016., i svakih 53.5 napravi jednu orbitu. Upravo su objavljeni prvi rezultati promatranja i mjerenja.
"Ovi prvi rezultati nam govore kako su neke naše zamisli bile krive te trebaju biti ispravljene", izjavio je Scott bolton, glavni znanstvenik misije Juno.
Tako je na primjer 27. kolovoza 2016. Juno došao na samo 5.000 km od jupiterovih polova, te postao prvi svemirski brod koji je učinio tako što. I dok je ostatak planeta podijeljen u poznate olujne pruge, polovi su izgledali prepuni meteorskih kratera.
Samo što to nisu bili krateri, već jake ciklone. To je bilo kada smo prvi put ugledali polove, koji su bili potpuno drugačiji od svega do sada viđenog. Dok Saturn tako ima jednu ogromnu šesterokutu oluju, ovo na Jupiteru djeluje još čudnije.
"Površinski uzorci u blizini polova znatno su različiti od onoga što smo očekivali", rekao je John Leif Jørgensen s danskog Tehničkog sveučilišta. "Distribucija vrtloga stvarno nas je iznenadila."
Juno je isto tako primjetio ogromnu ciklonu kako se diže iznad oblačnog pokrova Jupitera. Širine 7.000km. ogromni je oblak primjećen kod granice dana i noći na planetu, znane kao terminator. Stršao je poput tornada i bacao sjenu na oblake ispod, što je jako iznenadilo znanstvenike.
Neočekivano jako magnetsko polje
A zatim je tu Jupiterovo stvarno ludo magnetsko polje. Juno je magnetomerom mjerio snagu magnetskog polja i mapirao ga širom planeta. Ne nekim mjestima jačina polja bila je i do 7.766 Gaussa, dvostruko više od predviđenog i oko deset puta jače od našeg magntnog polja.
"Prijašnji svemirski brodovi koji su dolazili i proučavali Jupiter činili su to s veće udaljenosti, kako bi izbjegli jako zračenje sunčevih čestica u jupiterovom magnetskom polju", rekao je Jørgensen. "Juno je projektiran da izbjegne većinu radijacije tako što je letio ispod ispod glavnih pojasa zračenja, zbog čega se mogao znatno više približiti."
Na Zemlji interakcija između našeg magnetskog polja i solarnog vjetra stvara nevjerojatne aurore na polovima. Ali na Jupiteru dolazi do jako različitog procesa. Dok uloga solarnog vjetra nije zanemariva, puno veću ulogu igra Jupiterova rotacija.
Juno je prvi vidio južnu auroru, otkrivši elektronske zrake koje padaju dolje prema površini te istovremeno izbacuju mlazove energije u gornju atmosferu.
STIGLE NOVE FOTKE: Jupiterov Sjeverni pol totalno jedrugačiji od bilo čega drugog u Sunčevom sustavu
Pitanje jezgre
Jedan od glavnih zadataka misije Juno bio je otkriti ima li Jupiter čvrstu jezgru, što bi imalo velike implikacije na porijeklo našeg Sunčevog sustava. Teorije predviđaju kako bi u središtu moglo biti nešto čvrsto, ali ne znamo za sigurno. Kako se smatra da je Jupiter prvi planet koji se formirao u Sunčevom sustavu, to bi nam trebalo dati nove podatke o načinu na koji nastaju solarni sustavi.
"Ono što nam Juno pokazuje je da su naše zamisli bile možda malo pojednostavljene", rekao je Bolton. "To mijenja najosnovniji način na koji promišljamo o tome kako nastaju solarni sustavi, te kako funkcioniraju divovski planeti."
