Iako Amerikanci već desetljećima imaju svoju bazu 'na dnu' planeta, bila je misterija što točno leži ispod debelog sloja leda, prenosi BBC.
A sada su europski znanstvenici preletjeli nad Južnim polom sa svojim raznim instrumentima i mapirali njegove skrivene kutke. Uz to što su pronašli do sada nepotznate doline i planine, tim kaže kako su našli i važne podatke koji će biti korisni i van Antarktike.
Satelit gotovo u potpunosti izgorio tijekom ulaska u atmosferu
Polovi 'nevidljivi' za satelite
Projekt PolarGAP uglavnom je financirala Europska svemirska agencija (ESA) kako bi dobili mjerenja o dijelu Zemlje koji njeni sateliti ne mogu vidjeti, jer najčešće lete samo do 83 stupnja zemljopisne širine.
Konkretno, ESA je željela razumjeti gravitacijsko polje pola, kako bi dovršila zbirku podataka koje je nedavno prikupljala posebna svemirska letjelica GOCE.
Ispunivši ovu rupu u mreži podataka, ovaj je projekt isto tako pomogao znanstvenicima da dovrše stoljeće dugo istraživanje o tome zašto gravitacija varira na različitim dijelovima zemljine površine.
Profesor René Forsberg iz Nacionalnog svemirskog instituta Tehničkog sveučilišta u Danskoj (DTU-Space), izjavio je kako su podaci o gravitaciji osnovno znanje potrebno da bi se razumjela visina širom planeta. GPS i drugi satelitski sustavi osanjaju se na univerzalne reference.
"Podaci PolarGAPa učiniti će buduće globalne modele znatno preciznijima, te će uz slične podatke prikupljene prijašnjih desetljeća na Arktiku osigurati 100% globalno pokrivanje", rekao je Forsberg.
Kako bi dobili potrebne informacije PolarGAP tim letio je nad područjem Južnoga pola rutama ukupne dužine nekih 30.000 kilometara. Uz gravitacijske i magnetne senzore, njihova letjelica Twin Otter nosila je i radar i laserski visinomjer.
Radar je pružao uvid u slojeve i ukupnu debljinu ledenog pokrova. Uz to je mapirao i oblik stjenovitog tla ispod njega. gravitacijski su podaci pomagali u određivanju debljine kore - platforme na kojoj leži Antarktika.
Veliko udubljenje ispod leda Antarktike
Dosta prikupljenih podataka se još uvijek procesiraju, ali tim već može potvrditi postojanje ogromnog 'bazena' - udubljenja koje izgleda igra ključnu ulogu u kontroliranju toka leda prema oceanu.
"Radi se o preko 1.000 kilometara dugom bazenu koji se proteže od Weddellovog mora pa sve do samog pola"; kaže član istraživačkog tima Fausto Ferraccioli.
"Radi se o jednoj od glavnih karakteristika kontinenta Antarktike i vjerojatno je jako značajan jer se nalazi izpod nekih od najbržih strujanja leda u ovome području."
