U vrijeme u kojem se bolest pripisavala kužnom zraku umjesto mikrobima, a nesrazmjerno mnogo smrti među siromašnima njihovom navodnom nemoralu, britanski liječnik zaustavio je epidemiju kolere planom grada i jednom ručkom pumpe za vodu.
Živio u dva svijeta
Kada je britanska kraljica Viktorija u travnju 1853. rađala svoje osmo dijete, princa Leopolda, uz njenu postelji bio je i John Snow, jedan od pionira anesteziologije. No on je vodio dvostruki život. Daleko od Buckinghamske palače, obilazio bi siromašna naselja Londona i pokušavao odgonentnuti što izaziva i kako se širi kolera.
Kolera je najvjerojatnije potekla iz Indije, a opisi bolesti čiji simptomi odgovaraju koleri mogu se pronaći u indijskim tekstovima iz petog stoljeća pne. Na britanskom otočju zabilježena je 1831. i počela se nekontrolirano širiti.
Za sve krivili smrad i mijazmu
Iako su bakterije već bile otkrivene, u to vrijeme nitko nije u potpunosti razumio njihovu ulogu u širenju bolesti. U medicinskoj zajednici prevladavala je teorija mijazme, odnosno kako bolesti izazivaju pare, tj smrad koji nastaje raspadanjem. Drugim riječima, smrad nije bio samo znak bolesti, nego je on i uzročnik.
Ta teorija bila je toliko dominantna da medicinari nisu prihvaćali druga objašnjenja pa je čak i kad je talijanski liječnik Filippo Pacini 1854. izolirao bakteriju Vibrio cholerae kao uzročnika kolere, njegov rad je ostao zaboravljen.
Iz prve ruke vidio gdje bolest počinje
Iako nikada nije čuo za rad talijanskog kolege, Snow je znao da smrad ne može biti uzrok kolere. Kao stažist liječio je rudare oboljele od kolere u Newcastleu i znao je da simptomi počinju u trbuhu. Prvi znak je žesoki proljev i povraćanje, a svi ostali simptomi, od grčenja mišića do gubitka tonusa kože i upalih očiju, dolaze kasnije.
Snow je, ispravno, pretpostavio kako se bolest širi pijenjem kontaminirane vode ili jedenjem prljavim rukama, no za svoju teoriju nije imao dokaze. Ipak o oboljelima, velikom većinom iz siromašnih naselja, znao je nešto što njegovi kolege nisu.
Uljez u svijetu liječničke elite
Kako je u svojoj knjizi „Karta duhova“, istaknuo Steven Johnson, Snow nije bio tek "liječnik- turist koji bi se zgražao nad očajem i smrti, a onda se vraćao u sigurnost Westminstera ili Kensingtona“. Snow je odrastao u siromašnoj obitelji, kao jedno od devetero djece oca radnika i znao je kako žive ono najsiromašniji.
Za razliku od ostalih liječnika, on bolest nije pripisivalo lošem ponašanju oboljelih. "Siromašni su umirali daleko više ne zbog svojih moralnih mana. Umirali su jer su bili otrovani“, ističe Johsnon u svojoj knjizi.
Medicinska vrhuška glatko je odbila Snowhove argumente, no on je ustrajao u svojoj tezi da se kolera širila zagađenom vodom.
Kanalizaciju ispuštali u izvor pitke vode
U ono vrijeme, izmet se čuvao često u septičkim jamama, koje su u siromašnim dijelovima grada bile tek neznatno preuređeni podrumi sa spremnicima, ili sa spremnicima vani. Dodatan problem je bio taj što su spremnici bili dizajnirani kako bi tekućina iscurila, da bi sakupljači noću uzeli čvrsti otpad i prodali ga poljoprivrednicima kao gnojivo.
Ništa bolje nije bilo ni kod onih koji su bili su spojeni na kanalizaciju jer su ona izlijevala ravno u Temzu, koja je tada bila glavni londonski izvor pitke vode.
Tiha revolucija koja je promijenila sve
Tadašnji London pitkom vodom su opskrbljivale tri kompanije, a Snow je uspoređujući podatke o gradskoj opskrbi vode s umrlima od kolere u pojedinim kućanstvima pokazao da je drastično manje slučajeva kolere u onim kućanstvima koje opskrbljuje jedina tvrtka koja vodocrpilišta ima uzvodno od mjesta na kojem se kanalizacija izlijeva. No niti to nije bio dovoljno čvrsti dokaz, a usred njegovog istraživanja 1954., izbila je nova epidemija u Sohou svega nekoliko ulica od njegovog stana i potpuno zaokupila Snowa.
Srećom, Snow, živio je u vremenu kada se u Engleskoj uz onu industrijsku dogodila druga, tiha revolucija. Generalni ured za evidenciju je 1837. godine počeo bilježiti sva rođenja i smrti.
Potpuno neplanirana korist birokracije
Parlament je stvorio sustav prvenstveno kako bi olakšao evidenciju nasljeđivanja, no taj popis je imaju daleko korisniju, iako neočekivanu korist. Po prvi puta se na jednom mjestu moglo točno znati koliko, kada i od čega umiru ljudi u Londonu. A kako je relativno nedavno prije toga, naređeno i numeriranje kuća kućnim brojevima, znalo se i gdje točno.
Tako je Snow među prvima mogao imati precizan alat za praćenje epidemije.
U utorak je Snow otišao u Registar prikupiti srtovnice. Svaka potvrda imala je datum, uzrok smrti i, presudno, adresu žrtve. Uzeo je plan grada, i kod svake kuće u kojoj je bilo umrlih ili oboljelih počeo je crtati kvadratiće za svakog preminulog.
Brzo je shvatio da su se gotovo sve smrti dogodile na maloj udaljenosti od Broad Streeta. Ulice na kojoj je bila ulična crpka za vodu.
Dok su svi ostali bježali iz Sohoa - tri četvrtine stanovnika ispraznilo se u šest dana - Snow je pokušavao oboljele i umrle povezati nekim izvorom vode.
Odlazili na pumpu jer su mislili da je zdravija
U domovima žrtava koji su bili udaljeniji od ulice Broad Street, obitelji su rekle da su odlazili piti vodu iz pumpe jer se vjerovalo da je čišća. Neka djeca umrla su nakon što su popila vodu iz pumpe na putu za školu. Neke žrtve pile su vodu a da to nisu ni znale: u obližnjim pubovima, barmeni su razrjeđivali piće vodom iz pumpe, a u kafićima su prodavali vodu iz pumpe sa žličicom šerbeta u prahu kako bi napravili gazirani napitak.
No njegova karta je ujedno pokazala i problem - zašto nisu svi koji su živjeli u blizini pumpe imali koleru? Snow je i za to našao objašnjenje.
U Poljskoj ulici, bila je velika radionica u kojoj su žene tkale i plele čarape, a muškarci tovarili vune. Bila je gotovo okružena kućama u kojima su brojni umrli od kolere, no u radionici je bilo svega petoro oboljelih. "Da je smrtnost u radionici bila jednaka onoj u kućama koje su ju neposredno okruživale, umrlo bi najmanje sto ljudi“, istaknuo je Snow.
Nakon detaljnije istrage, Snow je saznao da radionica ima svoju pumpu. Slično objašnjenje je našao u još jednoj obližnjoj radionici, gdje je bilo neočekivano malo oboljelih jer su radnici dio plaće dobivali u pivu, pa nisu pili vodu iz zaražene slavine.
Preko noći zaustavio epidemiju
U četvrtak, samo dva dana nakon što je započeo istragu, Snow je posjetio sastanak posebnog odbora osnovanog za istraživanje epidemije i zatražio da se ukloni ručica pumpe kako bi se obustavilo njeno korištenje. Stanovnici nisu bili sretni; reputacija pumpe je bila dobra i mislili su da im je to najsigurniji izvor vode.
No suočeni s njegovim objašnjenjem, i epidemiološkom kartom, pristali su. Epidemija, koja je već jenjavala, ubrzo je prestala. Njegova karta, ne samo da je zaustavila širenje kolere, a kasnije i potakla izgradnju i modernizaciju vodovoda i kanalizacije, nego je postala glavni alat epidemiologa do danas.
