Te maligne tvorevine su gradovi koje je institut Blacksmith − međunarodna neprofitna organizacija koja je na sebe preuzela rješavanje zagađenja opasnog za život − proglasio najzagađenijima na Zemlji, piše Slobodna Dalmacija.
Te su ekološke “crne rupe” relativno male što se tiče stanovništva koje živi u blizini, no zabrinjavajuće je to što su često nepoznanica za to isto stanovništvo.
Svejedno, ipak više od 10 milijuna ljudi snosi manje-više teške posljedice brutalnog nemara kako prema prirodi, tako i prema ljudima, budući da pati ne samo priroda, nego zagađenja uzrokuju rak, brojne deformacije kod novorođenčadi, kratak životni vijek, mentalnu retardaciju. Poredati ih po zagađenosti ne bi imalo smisla, budući da je svaki od njih jednako opasan za život.
Černobil na vrhu ljestvice
Černobil je sigurno najpoznatiji u ovom društvu. Mali grad u Ukrajini postao je planetarno popularan po 15 kilometara udaljenoj nuklearnoj elektrani čiji je reaktor “pregorio” 1986. godine. Naime, kombinacijom nesigurnog dizajna sovjetskog nuklearnog reaktora i ljudske pogreške prouzročena je eksplozija koja je uništila jedan od četiriju reaktora u černobilskoj nuklearnoj elektrani.
Relativno mala eksplozija oštetila je reaktor, koji je potom otpustio velike količine radioaktivne prašine, otprilike devet puta jače kontaminacije nego pri eksploziji atomske bombe u Hirošimi. Posljedice se, jednako kao i u početku, osjećaju i danas, 24 godine nakon tragedije.
Kina je sljedeća zemlja u kojoj je zagađenje dramatično zbog brojnosti stanovništva i goleme industrijske proizvodnje, a njezina je najbolnija “crna točka” rudarski grad Linfen, u kojemu se njegovih četiri milijuna stanovnika svake večeri doslovno guši zbog debelog sloja ugljene prašine koji natkriva grad.
U kineskom susjedstvu, točnije u Indiji, nalazi se industrijski grad Ranipet u kojem se nalazi golemo postrojenje za bojenje kože, ujedno i glavni zagađivač jer otpad iz tih pogona sadrži opasni spoj kroma. Upravo na taj prijeteći kemijski element i njegove maligne posljedice upozorila je proslavljena Erin Brockovich. Riječ je o opasnom spoju čija je upotreba zabranjena u Europi, a voda u tom indijskom gradiću puna je kroma.
Opasna reciklaža
Drugo postrojenje, ono za reciklažu baterija, glavni je problem Haine u Dominikanskoj Republici. Postrojenja za reciklažu često su veliki zagađivači okoliša, a ovakvi su problemi najčešće prisutni u siromašnim zemljama. Voda u Haini odavno nije za piće, a zbog velike količine kemijskih tvari i olova, povećala se učestalost malformacija kod novorođenčadi.
Nešto južnije, u Peruu, također muku muče s olovom. Velika američka korporacija Doe Run (reciklaža metala), u maniri svih velikih korporacija, svoj dolar zarađuje zagađujući stanovnike La Oroye, gradića koji je zatrovala svojom tvornicom, inače vodećom u svijetu po količini ispuštenog olova.
Olovo je ujedno rak-rana i u Rusiji, točnije, ono caruje u gradu nazvanom Rudnaya Pristan. Kako inače objasniti šokantan podatak da tamo svako dijete ima 20 puta veću količinu olova u krvi od najveće dopuštene količina u Sjedinjenim Američkim Državama.
Kabwe u Zambiji još je jedan od gradova u kojemu je udisanje zraka zagađenog olovom normalna stvar − svi stanovnici imaju 10 puta više olova u krvi nego što je dopušteno.
Rusija je “dom” još pokojem megazagađivaču. U Norilsku se nalazi najveća talionica teških metala na svijetu, dok je Dzeržinsk veliko središte ruske kemijske industrije, a u prošlosti je bio jedan od najvećih proizvođača kemijskog oružja. Zbog svoje strateške važnosti, sve donedavno bio je zatvoren za inozemne posjetitelje.
