Činjenica je da brojne ljude fasciniraju čudovišna stvorenja pa su i popularna kultura i folklor prepuni bizarnih zvijeri, od električno reanimiranih leševa i divovskih, dlakavih humanoida do krvoločnih vampira, piše Live Science. Na je li ijedno od ovih čudovišta uopće u stanju postojati u stvarnome svijetu?
Nije svako čudovište znanstveno moguće, no mnoga imaju temelje u stvarnim 'čudovištima' koje postoje u prirodi, objavila je grupa stručnjaka 31. ožujka tijekom panela FutureCona 'Ack, Real Monsters'. Oni su razglabali o tome što čini neko stvorenje čudovištem, te su predstavili publici zastrašujuće primjere pravih životinja koje su podjednako zastrašujuće i čudne kao i izmišljena stvorenja.
Dakle, koje su kvalifikacije za 'čudovište'? To je pitanje postavila voditeljica panela Tina Hesman Saey, genetičarka koja je piše za Science News. Interpretacije se razlikuju, no studija iz 1970-tih o gustoći populacije vodenih čudovišta u škotskom jezeru Loch Ness bila je dosta specifična o toj temi, te su autori inzistirali da, kako bi se smatralo 'čudovištem', stvorenje mora težiti najmanje 100kg, rekla je sudionica panela Bethany Brookshire. "Sve manje od toga jednostavno ne bi bilo 'dovoljno čudovišno", rekla je.
Tko je pravo čudovište?
Jedno od poznatijih čudovišta spominjanih na panelu je Frankensteinovo čudovište (koje se često krivo naziva "Frankenstein", po znanstveniku koji ga je napravio). Ono potječe iz knjige 'Frankenstein: Ili moderni Prometej', koju je napisala Mary Wollstonecraft Shelley i objavila 1818. Skrpano od ukradenih dijelova tijela i oživljeno strujnim udarom, stvorenje je preplašilo svog gospodara, a svi ljudi koje je susreo su ga odbacili. No ponašanje samog dr. Frankensteina čini ga većim čudovištem od bespomoćnog stvorenja koje je doveo u svijet, dodala je Brookshire.
U vezi 'znanosti' koja je stvorila čudovište, elektricitet definitivno može djelovati na izolirane dijelove tijela kako bi stvorio mišični odgovor, u procesu znanom kao galvanizam, objasnili su sudionici panela. No generiranje života elektricitetom tamo gdje život uopće ne postoji jednostavno nije moguće, rekli su.
U romanu, Dr. Frankenstein je stvorio čudovište od raznih dijelova tijela i organa uzetih s brojnih leševa. No tijelo-domaćin često odbacije transplantirane organe i druge dijelove tijela. Stvorenje čije je cijelo tijelo napravljeno od komada koji su pripadali raznim leševima trebalo bi imati znatno suzbijen imunosustav kako svi ti dijelovi tijela ne bi odbacivali jedni druge. Saey je rekla kako bi imunološki sustav morao biti toliko suzbijen da bi stvorenje moglo preživjeti samo u nekakvom zaštitnom balonu.
'Simultano mokrenje'
No dok su ljudi odbacili Frankensteinovo čudovište, jedno drugo se smatra izrazitno karizmatičnim - vampir. Poput komaraca, i vampiri se drže prehrane sačinjene isključivo od krvi. Ali ako bi vampirsko ponašanje bile poput ovih insekata krvopija, ljudima bi vjerojatno bili znatno manje glamurozni, ustvrdila je Milius.
"Ako popričate sa znanstvenicima koji proučavaju komarce, puno ćete čuti o simultanom mokrenju" rekla je. "Ako bismo uveli nešto više biološkog realizma u show o vampirima, oni bi mokrili dok se hrane." (Nasrtljivi insekti moraju urinirati dok se hrane krvlju kako bi se riješili viška tekućine.)
Zombiji su svuda oko nas
No čudovišta koja su još zanimljivija od vampira su zombiji, tvrdi panelistica Kali Holder, veterinarska patologinja iz Nacionalnog zoološkog parka Smithsonian u Washingtonu. I za razliku od nekih drugih čudovišta, vani u prirodi postoje brojni stvarni zombiji, koje stvaraju parazitska stvorenja koja 'hakiraju' mozak druge životinje i pretvore ju u bezumnog roba bez kontrole nad vlastitim tijelom.
Tako mali metilj (Dicrocoelium dendriticum) vodi mrava na prisilni marš uz vlati trave, kako bi ga pojela ovca, jer se metilj mora naći u njenoj utrobi kako bi nastavio svoj životni ciklus, objasnila je Holder. Drugi parazit, Toxoplasma gondii, djeluje na štakore i tjera ih da jurcaju po otvorenom umjesto uz zidove te im mijenjaju kemiju mozga tako da ih privlači miris mačjeg urina (T. gondii, se može razmnožavati samo unutar mačjih crijeva).
Virusi su isto tako jako dobri u mijenjanju ponašanja životinja koje zaraze, kao i određena vrsta gljiva iz roda Ophiocordyceps, kao i ose koje obave tako delikatnu moždanu kirurgiju na žoharima da mogu njima upravljati korišteći antene kao kontrole.
