Nigdje nije kao kod kuće, osim ako niste Elon Musk. Prototip SpaceX-ovog Starshipa, koji bi jednog dana mogao poslati ljude na Mars, prema Musku, vjerojatno će uskoro biti lansiran, moguće u narednim danima. Ali što motivira Muska? Zašto se gnjaviti s Marsom? Videoisječak iz intervjua koji je Musk dao 2019. godine sažima njegovu viziju - i sve ono što s njom nije u redu, piše Shannon Stirone za The Atlantic u članku pod naslovom "Mars je rupčaga: Kolonizacija crvenog planeta smiješan je način da se pomogne čovječanstvu".
U videu Musk čita odlomak iz knjige Carla Sagana "Plava točka u beskraju: budućnost čovjeka u svemiru". Knjiga objavljena 1994. godine bila je Saganov odgovor na poznatu sliku Zemlje kao malene mrlje svjetlosti koja pluta na sunčevoj zraci- snimku za koju je molio NASA-u da ju napravi Voyager 1 1990. godine dok je putovao u svemir, 3,7 milijardi milja od Zemlje. Sagan je vjerovao da će fotografija našeg doma s ove daljine zauvijek promijeniti našu perspektivu mjesta kojeg zauzimamo u svemiru.
"Naš planet je usamljena mrlja u velikom sveobuhvatnom kozmičkom mraku. U našem mraku - u cijelom ovom prostranstvu - ne postoji naznaka da će nam pomoć doći od drugdje da nas spasi od nas samih. Zemlja je jedini poznati svijet, za sada, koji ima život. Ne postoji nigdje drugdje, barem ne u bližoj budućnosti, gdje bi naša vrsta mogla migrirati", čita Musk iz Saganove knjige. Ali, u tom trenutku Musk se zaustavi i prasne u smijeh. "To nije istina. To je neistinito - Mars", rekao je.
Negostoljubiv za ljude
Nije mogao biti više u krivu. Mars? Mars je rupčaga, rupetina, paklena rupa. Primarna stvar je da Mars čak ni blizu nije Zemlji. Zapravo, jedino što je našem planetu i Marsu zaista zajedničko jest to što su oba stjenoviti planeti s nešto vodenog leda i oba imaju robote (a Mars ih nema ni toliko puno), piše cinično Stirone.
Mars ima vrlo tanku atmosferu; nema magnetsko polje koje bi zaštitilo njegovu površinu od zračenja sunca ili galaktičkih kozmičkih zraka; nema zrak koji se može udisati, a prosječna temperatura površine je smrtonosnih 80 stupnjeva ispod nule. Musk misli da je Mars poput Zemlje? Da bi ljudi tamo živjeli u bilo kojem svojstvu trebali bi graditi tunele i živjeti pod zemljom - a što bi moglo biti tako neprimamljivo u životu u tunelu sa SAD-ovim žaruljama i pokušaju uzgajanja salate s UV svjetlima? Zbogom udisanju svježeg vanjskog zraka i šetnjama bez sigurnosti glomaznog svemirskog odijela, uz spoznaju da vas svakog trena čeka bolna smrt u 60 sekundi ako se nešto krivo dogodi.
Doduše, šetnja Marsom bila bi nevjerojatno, duboko iskustvo koje bi vam promijenilo život. Ali posjet Marsu kao dokaz mogućnosti tehnologije ili širenje granica ljudskih mogućnosti vrlo se razlikuje od življenja na tom planetu. Nije to područje gostoljubivo za ljude.
ELON MUSK POSTAO JE NAJBOGATIJI ČOVJEK NA SVIJETU: Skromno je poručio; ‘Čudan osjećaj’
Potpuno različiti utjecaji
Musk nije s Marsa, ali čini se da on i Sagan kao da dolaze iz različitih svjetova. Kao i Sagan, Musk pokazuje religioznu privrženost svemiru, gorljivu želju da ode tamo, ali njihove su svrhe potpuno različite. Sagan je nadahnuo generacije pisaca, znanstvenika i inženjera koji su se osjećali potaknuti loviti strahopoštovanje koje je iskopao iz dubine njihova srca. Svi koji Sagana spominju kao razlog zbog kojeg rade u svom polju, povezuju to sa čudom bivanja čovjekom i divljenjem sreći što su imali priliku odrasti i evoluirati na tako lijepom, rijetkom planetu.
Utjecaj koji Musk ima na generaciju ljudi potpuno je drukčiji. Musk je iskoristio medij sanjanja i istraživanja kako bi zamotao paket ovlaštenosti, pohlepe i ega. Stirone tvrdi da on ne žudi za znanstvenim otkrićima, nema želju da shvati po čemu se Zemlja toliko razlikuje od Marsa, kako se svi međusobno uklapamo i kako smo povezani. Musk nije nikakav istraživač; on je plantažer zastava. Čini se da je propustio jedan od ostalih redaka iz Saganove knjige: "Možda nema bolje demonstracije ludosti ljudskih uobrazilja od ove daleke slike našeg majušnog svijeta."
Sagan je zaista vjerovao u slanje ljudi na Mars kako bi prvo istraživali i na kraju tamo živjeli, da bi se čovječanstvu osiguralo dugoročno preživljavanje, ali rekao je i ovo: "Što ćemo s Marsom? Toliko je primjera ljudske zlouporabe Zemlje da me čak i sročeno pitanje ohladi. Ako na Marsu postoji život, vjerujem da s Marsom ne bismo trebali imati posla. Mars tada pripada marsovcima, čak i ako su [oni] samo mikrobi."
Polaganje prava na kozmos
Musk, nasuprot tome, potiče osjećaj polaganja prava na kozmos - da možemo i moramo kolonizirati svemir, bez obzira na to tko ili što bi moglo biti tamo, a sve radi dugoročne sigurnosti.
Postoje legitimni razlozi da se osjećamo zabrinuti za dugoročno preživljavanje čovjeka, i, da, bilo bi dobro imati mogućnost učinkovitijeg putovanja kroz Sunčev sustav. Ali Stirone propituje namjere svakoga od najbogatijih ljudi na svijetu koji prodaje priču o tolikoj brizi za ljudski opstanak zašto mora slati rakete u svemir. Netko na njegovu položaju mogao bi učiniti toliko stvari na samoj našoj maloj plavoj točkici da pomogne potrebitima.
Smijati se Saganovim riječima znači potpuno propustiti poantu: Zaista postoji samo jedan pravi dom za nas i mi smo već ovdje, piše Shannon Stirone za The Atlantic.
