Najkraća ili najmanja nije samo pitanje gramatičke reciznosti. Različiti jezici različito uokviruju vrijeme, piše Popular Science.
Vrijeme – udaljenost ili volumen
Tako na primjer govornici švedskog i engleskog jezika percipiraju vrijeme kao udaljenost - kako dug dan, kažu. Vrijeme postaje prostor koji se treba prijeći.
S druge strane, govornici španjolskog i grškog percipiraju vrijeme u obliku volumena - kako pun dan, rekli bi. Vrijeme postaje kontejner kojeg treba ispuniti.
Ovakve jezične razlike, tvrdi nedavno objavljena studija, stalno utječu na našu percepciju prolaska vremena.
Psihosocijalni zadaci
Od 1980-tih, kada su znanstvenici počeli primjećivati kako je velik dio jezika metaforičan, istražuje se da li način na koji govorimo o apstraktnim stvarima djejuje na to kako mislimo o njima.
Emanuel Bylund, profesor lingvistike na Sveučilištu Stellenbosch u suradnji sa svojim kolegama izložio je grupe španjolskih i švedskih govornika seriji psihosocijalnih zadataka. U prvome, grupi od 40 španjolskih govornika i grupi od 40 švedskih govornika predstavljena je računalna animacija koja je prikazivala jedan od dva testa.
U jednome, sudionici su promatrali rastuče linije. "Imate jednu liniju koja raste četiri inča, i treba joj tri sekunde da naraste. A onda imate drugu liniju koja raste, recimo, šest inča, i njoj isto treba tri sekunde da naraste", objasnio je Bylund.
Sudionicimaa je objašnjeno na njihovim materinjim jezicima da otprilike procijene koliko vremena je potrebno za linije da narastu. S obzirom da se vizualno podudaralo s načinom na koji Šveđani govore o vremenu, znanstvenici su očekivali kako će njima biti teže procijeniti koliko je vremena prošlo. I bili su u pravu. Dok su španjolski govornici znali da je prošlo tri sekunde bez obzira koliko su brzo linije rasle, švedski su govornici češće mislili kako je više vremena prošlo tamo gdje je linija na kraju bila dulja.
"Švedski su govornici mislili kako liniji koja raste dulje u daljinu, treba više vremena", rekao je Bylund. "Španjolsko govornike to nije prevarilo."
No španjolske je govornike prevario drugi test. Umjesto rastuće linije, srugi je zadatak priokazivao kontejner koji se punio. To je dizajnirano kako bi imitiralo volumetričan način kojim španjolski govornici govore o vremenu. Dok švedskim govornicima nije bio problem procijeniti koliko je vremena prošlo do kada se kontejner napuni, španjolski su govornici češće mislili kako je više vremena prošlo kada je kontejner bio puniji. Drugim riječima, jezik kojim su govorili djelovao je i na njihovu procjenu prolaska vremena.
Znanjem više jezika do više pogleda na svijet
Ovaj je eksperiment pokazao kako pod određenim uvijetima jezik koji govorimo, i kojim razmišljamo, može imati veću težinu od fizičkog iskustva.
A "ako govorite dva jezika, onda na neki način istovremeno posjedujete dva pogleda na svijet, i možete se fleksibilno prebacivati iz jednoga u drugi", rekao je Bylund. "Kao bilingualni govornik možete imati dvije različite percepcije vremena. To je stvarno fascinantno."
