To znači drveće i druge biljke, sve do najjednostavnijih mikroorganizama, mogu imati neki način na koji nas promatraju. To sugerira da biljke mogu vidjeti, a možda čak i imati nešto poput oka, iako kudikamo jednostavnije.
Prema časopisu Scientific American, ideja da biljke mogu imati "oči" nije ništa novo. Godine 1907. Darwinov sin Francis je pretpostavio da listovi mogu imati organe koji su kombinacija leća kao i stanica osjetljivih na svjetlo. Eksperimenti provedeni početkom 20. stoljeća su i potvrdili takve strukture.
Sada se ti organi nazivaju ocelli (protooko) i zaista postoje. Međutim, koncept "biljke koje vidi" je pao u zaborav sve do prije nekoliko godina.
Vizualno svjesno povrće
František Baluška, biolog biljnih stanica sa Sveučilišta u Firenci, izložio je nove dokaze da povrće može biti "vizualno svjesno". U posljednjih nekoliko brojeva časopisa Trends in Plant Science njegov tim naglašava da je otkriće prave prirode cijanobakterije Synechocystis prošle godine bilo ključ otkrića.
Ona djeluje kao ocelli, ali je istovnemo i jednostanični organizam sposoban za fotosintezu. Ove cijanobakterije koriste čitavo tijelo stanice kao leću za fokusiranje slike izvora svjetlosti na staničnoj membrani nalik na mrežnicu životinjskog oka.
Iako još uvijek nisu sigurni koja je svrha ovog mehanizma, samo njegovo postojanje ukazuje na to da se sličan moglo razviti i kod viših biljaka. Ako nešto poput ovog već postoji na nižoj razini evolucije, onda ta karakteristika može biti zadržana.
Sposobnosti koje (još) ne razumijemo
NE SJEĆAJU SE NIČEG LOŠEG: Biljke možda i pamte, ali su odlučile sve zaboraviti
Nedavni znanstveni rad također je pokazao da biljke kao što su kupus i gorušica proizvode bjelančevine koje su uključene u razvoj funkcionalnih "videćih točaka", što su ultrabazične oči kakve nalazimo kod jednostaničnih organizama poput zelenih algi.
I druga istraživanja su otkrila da biljke imaju vizualne mogućnosti koje još ne razumijemo. Na primjer, godine 2014. otrkiveno je da penjačica Boquila trifoliolata može mijenjati svoje lišće tako da oponaša boje i oblike svoje biljke domaćina.
