Koronavirus će zauvijek ostati s nama, ali prije ili kasnije, covid će nestati, suglasni su stručnjaci. No ključno pitanje je hoće li to biti prije ili kasnije.
„Virus će se širiti i kod unuka naših unuka, ali covid, bolest, će otići u povijesti jer će se infekcija pretvoriti u tek jedan od uzroka prehlade“. ističe za CNN Paul Hunter, profesor medicine na Sveučilištu Istočne Anglije.
I nakon 20 mjeseci, alate koristimo pogrešno
Sve alate potrebne kako bi se covid što prije pretvorio u bezazlenu bolest, od cjepiva do praćenja kontakata od genskih analiza do mjera ograničavanja, već imamo, no stručnjaci upozoravaju kako ih niti nakon 20 mjeseci ne koristimo pravilno.
"Kao svijet, ne nosimo se dobro s globalnom katastrofom; nemamo infrastrukturu, vodstvo niti odgovornost,“, ističe Andrea Taylor, pomoćnica ravnatelja Globalnom zdravstvenom institutu Duke. Neke zemlje su možda obuzdale epidemiju bolje od drugih, ali kako bi što prije okončali epidemiju, moramo promijeniti pristup.
Ispaštamo posljedice nacionalnog pristupa
"Odmah smo znali što slijedi ako pandemiji pristupimo nacionalno, a ipak smo to napravili“, ističe te objašnjava kako se protiv globalne pandemije mora boriti globalno.
Glavni alat u okončanju pandemije je cjepivio, a upravo je kod njega i najočitije koliko je nacionalne razlike produljuju pandemiju.
"Što se više zarazi, cijepi, i ponovo zarazi, bolest postaje slabija zbog stečenog imunitea“, ističe prof. Hunter. Zbog toga je, ističe, važno cijepiti što više ljudi, koliko god je puta potrebno.
Virus će kružiti, ali raditi sve manju štetu
Cilj je postići široku imunizaciju. Jedan od scenarija je da bi virust možda nastavio kružiti, ali ne bi radio štetu“, ističe Roberto Burioni, profesor mirkobiologije i virologije na Sveučilištu San Raffaele u Milanu. No visoka procjepljenost jedne zemlje malo znači u obuzdanju globalne epidemije. Pojava omikrona u subsaharskoj Africi pokazala je koliko je ključno cijepiti i siromašnije zemlje.
Prema podacima WHO-a, u siromašnijim zemljama manje od osam posto pučanstva je primilo prvu dozu, dok je u SAD-u i EU taj postotak oko 70 posto. Posljedice su očite – svi problematični sojevi nastali su na mjestima niske procjepljenosti u kojima je divljala korona – od alfa soja u Britaniji prošlog prosinca, preko indijske delte, do omikrona u Africi.
Kobna nejednakost
"Najbolji način da danas budete sebični je da budete nesebični. Morate osigurati cjepivo za cijeli svijet“, jasan je Burloni. No rješenje nije tako jednostavno kao što zvuči, niti se može svesti da bogate zemlje daruju višak cjepiva.
Program UN-a za diljenje cijepiva dobio je 25 posto manje cjepiva od planiranog, no daleko veći problem je dinamika.
„U ovom trenutku se siromašne zemlje ili guše u cjepivu ili gladuju – tri mjeseca ne dobiju ništa, a onda odjednom dobe milijun doza. Zalihe moraju stizati u predvidljivom ritmu na koji se može osloniti“, ističe Taylor. Kaotičnu raspodjelu cjepiva bilo bi nemoguće organizirazi ni u daleko razvijenimim zemljama, a kamoli u onim siromašnim bez gotovo ikakve infrastrukture.
'Dali cjepivo pred istekom roka trajanja'
Michael Head, znanstveni suradnik sa Sveučilišta u Southamptonu kao primjer ističe Ganu. Većina cjepiva koja je u zemlju stigla preko UN-ovog programa bila je blizu kraja roka trajanja, a nije došla s potrebnom opremom poput zamrzivača. Zato sve više stručnjaka poziva na to da se u Africi pokrenu i proizvodni pogoni cjepiva, a da donacije cjepiva treba pratiti i financijska inkecija i/ili pripadajuća oprema.
Dodatan problem su antivakseri. Zemlje u Africi prate što se događa u Europi i SAD-u, i optor prema cjepivu ima odjek i kod njih. No više od svega, u borbi protiv epidemije nedostaje globalno vodstvo.
„Istu stvar vidimo i kod borbe protiv globalnog zagrijavanja – imamo lidere koji su lideri svojih zemalja, ali nemamo globalne autoritete. Nemamo globalni sustav odgovornosti“. ističe Taylor.
Ključna je globalna koordiniranost
Nacionalne mjere su idalje važne, i ključne kako se pandemija bliži svojim konačnim fazama, jer će valovi pogađati zemlje u različiti vrijeme, a isto vrijedi i za svakog pojedinca.
„Kao pojedinci, moramo zaštiti sebe i ljude oko sebe cijepljenjem, socijalnom distancom i maskama“, ističe Ana Garcia, profesorica javnog zdravstva sa Sveučilišta u Valenciji. Upravo je Španjolska zadržala mjeru nošenja maski, usprkos visokoj procijepljenosti.
No za konačan kraj pandemije, ključna je globalna koordiniranost. „ O globaliziciji se već dulje govori iz perspetkive financija, trgovanja i tzrizma. Ova pandemija djjeluje kao test- Iziskuje da počnemo djelovati kao globalan svijet“, dodaje Garcia.
Opasna izolacija onih koji čine što treba
Iako se mnogi slažu, a te riječi ponavljaju i svjetski lideri, djeluju upravo suprotno. Prva reakcija na pojavu omirkona bile su zabrane letova. osim što se mjera pokazala prilično propusnom, veći je problem što se afričke zemlje kažnjava zato što su djelovale odgovorno – prijavile novi soj, potencijalno opasan.
„Postoji opravdan rizik da obeshrabrujemo druge da učine isto idućeg puta“, ističe Taylor. „A sigurno će biti idućeg puta“, zaključuje.
Rješenje je jednostavno, ističu. Međunarodni sporazum s jasnim protokolima i sustavom odgovornosti u slučaju pandemije. No ista star se već dekadama zaziva u borbi protiv globalnog zatopljenja, a svi sporazumi i dalje padaju zbog sukobljenih nacionalnih interesa.
