"To ne rade zbog altruizma", rekao je entomolog Erik Frank koji je vodio skupinu znanstvenika koji su u Obali Bjelokosti proučavali ponašanje vrste mrava, Megaponera analis, koji se hrane termitima.
"Ne pomažu drugim mravima iz dobrote svojih srca. To rade jer je korisno za koloniju. Ozlijeđeni mravi nakon oporavka ponovo idu u borbu i ostaju funkcionalni članovi kolonije", objasnio je.
Ti su mravi, koji mogu narasti do dva centimetra, 'specijalisti' za lov na termite i koriste se prepoznatljivom strategijom.
Izviđači napuštaju mravinjak i kreću u potragu za termitnjakom. Nakon što ga pronađu vraćaju se po 'ratnike', njih nekoliko stotina, i u formaciji ih vode ih u bitku. Mravi ozlijeđeni u borbi izlučuju feromone, što je znak da im treba pomoć.
Neozlijeđeni suborci ih zatim podižu i, zajedno s mrtvim termitima, nose u mravinjak u istoj formaciji. Mravi koji u borbi s termitima izgube jednu ili dvije od svojih šest nogu mogu brzo prilagoditi svoju motoriku i u roku od 24 sata biti gotovo jednako brzi kao da su zdravi. Oni lakše ozlijeđeni mogu u nove pohode već za sat vremena.
Frank je rekao da je bio iznenađen takvim ponašanjem kod beskralješnjaka. "Na prvu, bilo mi je nelogično. Ali kasnije smo shvatili da je dobro za pojedinca, spašavanje ozlijeđenog, naposljetku dobro za koloniju. Svakog pojedinca smatraju vrijednim", rekao je.
Takvo spašavanje pripadnika svoje vrste često je u primata i drugih vrsta sisavaca poput slonova, dupina i štakora.