Nijemci su koristili otrovnu umjetnu maglu kako bi sakrili brod dok je bio smješten u norveškim fjordovima. A nova istraživanja pokazuju kako je taj umjetni dim ostavio trajan trag na nekima od živih svjedoka Drugog svjetskog rata - drveću, piše Live Science.

Skrivanje 'Usamljene kraljice'

"Učinci jedne vojne operacije iz Drugog svjetskog rata još su uvijek vidljivi u norveškim šumama, 70 godina kasnije", rekla je Claudia Hartl, znanstvenica za drveće sa Sveučilišta Johannes Gutenberg u Mainzu, Njemačka. Hartl nije bila namjera izučavati "ratnu dendokronologiju", već je uzimala uzorke borova oko Kafjorda, blizu sjevernog ruba Skandinavije, kako bi rekonstruirala godišnje temperature u zadnjih 2.000 godina (drveća mogu živjeti i stotine godina, a u ledenim jezerima mogu se pronaći očuvani još i stariji djelovi).

"Drveće je tamo ograničeno temperaturom, pa ako imate hladnu godinu, drveće ima uske godove, a ako je toplija, onda su širi", rekla je. Na lokaciji u blizini fjorda u kojem se skrivao Tirpitz, Hartl i njene golege otkrili su da drveća 1945. uopće nisu stvorila godove. Ovaj "izuzetni odgovor na stres" nije pristajao u širu sliku klimatskog istraživanja, pa su potražili drugo objašnjenje. I tako su saznali da je u Kafjordu biio smješten Tirpitz, kojeg su saveznički bombarderi napokon uspjeli potopiti 1944.

Norvežani su ga zvali 'Usamljena kraljica sjevera', a Winston Churchill 'Zvijer', ovaj je bojni brod bio smješten u sjeverno norveškom fjordu kako bi prijetio britanskim konvojima koji su prevozili pomoć za Sovjetski Savez. Dio njemačke obrane sastojao se u puštanju klorosulfonske kiseline u zrak, koja je privlačila vlagu i tako stvarala neku vrstu dimne zavjese ili magle. Hartl kaže kako nema puno povijesnih zabilježbi o utjecaju umjetne magle na okoliš. no poznato je kako je tvar koja se koristila vrlo vkorizivna, te da su vojnici odgovorni za stvaranje magle morali nositi posebna zaštitna odjela.

Dugogodišnji oporavak

Znanstvenici su uzeli uzorke borova sa šest mjesta u blizini fjorda. Drveća udaljenija od mjesta gdje je bio Tirpitzov vez bila su manje pogođena maglom. No na lokaciji najbližoj bojnom brodu, 60% drveća nije proizvelo godove 1945., a neka od drveća uopće nisu ni rasla nekoliko godina nakon rata. Znanstvenici misle kako je drveće izgubilo svoje iglice pod utjecajem magle, što je naškodilo njihovoj sposobnosti fotosinteze. Dok u slučaju suše isto dolazi do opadanja rasta, drveća se obično uspiju potpuno oporaviti za do pet godina. "Ali u sjevernoj Skandinaviji, drveću je trebalo 12 godina da se oporavi od utjecaja Drugog svjetskog rata. To je stvarno jak utjecaj na okoliš", rekla je Hartl.

Ratna bi se dendrokronologija mogla pridružiti drugim novonastalim znanstvenim poljima, poput 'bomboremećaja', koji proučava kako bombe mijenjaju krajobraz, jer znanstvenici sve više proučavaju utjecaj rata na okoliš.