Ključne kvalitete koje se zahtijevaju od američkih predsjednika teško da ih čine poželjnim susjedima. Daleko su skloniji iskrivljivanju istine, prijetnjama i manipulacijama, dakle, prilično neprijatno društvance. Na kongresu Američke asocijacije psihologa u Washingtonu, Steven Rubenzer iznio je gore navedenu tvrdnju. Zapravo predsjednici koje povijest drži najvećima, obiluju neugodnim karakternim crtama. Rubenzer i Thomas Faschingbauer zatražili su 115 eksperata ? biografa, povijesničara i politologa ? da učine procjenu osobnosti pojedinih predsjednika. Godine koje su se procjenjivale obuhvaćale su onih pet koje su prethodile imenovanju. Nakana je bila izdvojiti karakterne crte prije no što će uloga predsjednika djelovati na njih. Zatim su proučili povijesnu ocjenu njihovih poteza u ulozi predsjednika. Cjelokupni zaključak glasio je: presjednici su uglavnom ekstrovertni, manje spremni usuglašavanju i manje "otvoreni iskustvu" (znatiželjni, kreativni i manje skloni ispitivanju) negoli prosječan Amerikanac današnjice. Povjesničari, na osnovi testa osobnosti, ocjenjuju predsjednike kao manje izravne. Dok prosjek bodova dobivenih na takvom testu iznosi 50, vođe uglavnom dobivaju 15. "Predsjednici su vrlo prizemljeni tipovi. Recimo kao neka varijacija prodavača automobila. Oni su "narodni ljudi, zaokupljeni više akcijom negoli njenim promišljanjem", dodat će Rubenzer. Najtraženije kvalitete stanovnika Ovalnog ureda su ujerljivost, elokventnost povezana s pridobivanjem drugih za svoje mišljenje, žudnja prema uspjehu, manjak direktnosti.
Najbolji potezi u karijeri mogu se slobodno prosuditi kao nečasni. Među najbolje akrobate istine ubrajaju se Abraham Lincoln i Franklin D. Roosevelt. Srebrnu medalju dijele George Washington, Thomas Jefferson, Andrew Jackson, Teddy Roosevelt i Harry S. Truman.
Bill Clinton je zaprašio stazu iza sebe, prilično osrednjom brzinom i našao se među prosječnim prethodnicima. Dodar predsjednik posebno je dobar u igri osjećaja. On zna sve o njima ? kako svojim tako i osjećajima svojih birača.
S vremenom predsjednici su postali ekstrovertiraniji, ali zato manje znatiželjni i kreativni. Ugodni u društvu i iskreni predsjednici ne prolaze.
