Prema podacima Eurostata, u Hrvatskoj samo sedam posto djece
niskoobrazovanih roditelja uspijeva završiti fakultet. U EU-u
prosjek je 18 posto, a u nekim državama kao što su Irska, Finska
i Velika Britanija taj udio prelazi 30 posto.
Indeks vjerojatnosti da će dijete niskoobrazovanih roditelja
također biti niskoobrazovano u Hrvatskoj je najveći u Europi –
iznosi 55, što je gotovo četiri puta više od europskog prosjeka
koji je 14,7 te čak 10 puta više od skandinavskog.
Osim toga, razdioba visokoobrazovanih po regijama izuzetno je
neujednačena – u nekim dijelovima Hrvatske gotovo da ih nema, dok
su u drugima, osobito u Zagrebu, njihove koncentracije dvostruko
veće od prosjeka cijele zemlje, analizira Tportal.
Naime, najobrazovanije regije su Istra, Primorje i Grad Zagreb,
koje se od ostalih razlikuju po manjem broju niže obrazovanih
starijih od 19 godina, kao i po znatno višim udjelima
visokoobrazovanih. S druge strane u mnogim hrvatskih krajevima
visokoobrazovani uopće ne obitavaju, pri čemu se ističu neki
dijelovi Ličko-senjske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske,
Brodsko-posavske, Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske
županije.
Osobe s doktoratom mahom stanuju u Gradu Zagrebu, Istri i
Primorju te priobalnom dijelu uzduž cijele linije Hrvatske, uz
nekoliko izdvojenih područja na sjeveru i istoku naše
zemlje.
Međutim, čini se kako će se ovi porazni trendovi nastaviti i u
budućnosti. Mladi sve češće iseljavaju iz ruralnih područja u
potrazi za poslom ili radi obrazovanja, čime se država
centralizira.
U istraživanju koje je za potrebe svoje doktorske disertacije
provela sociologinja dr. sc. Dunja Potočnik,
znanstvena suradnica Instituta za društvena istraživanja
u Zagrebu, na uzorcima iz socijalističkog i suvremenog
razdoblja vidi se da se niže obrazovanje majki i očeva dominantno
preslikava u istovjetno obrazovanje djece pa ispitanici niže
obrazovanih roditelja imaju gotovo zanemarive šanse završiti
fakultete. Slično je i sa zanatski obrazovanima, piše Tportal. Oni većinom potječu od roditelja zanatskog
ili nižeg obrazovanja, a ispitanici s četverogodišnjom srednjom
školom većinom potječu od roditelja s četverogodišnjim srednjim,
višim ili visokim obrazovanjem. Više i visoko obrazovani
stanovnici većinom dolaze od roditelja istovjetnog obrazovanja, a
iz skupine sa zanatski obrazovanima i niže obrazovanim
roditeljima ih je najmanje.
Takvo stanje nas navodi na zaključak kako je Hrvatska zemlja
nejednakih šansi, a mogućnosti za skore promjene su male.
