Ljeti piju kišnicu, a zimi tope snijeg. Teško bolesna Mirjana Mustedanagić nije imala izbora. S dvoje djece uselila je u napuštene objekte Hidroelektre u Gračacu.
"Angina pectoris, ugrađen stent, bubrezi uvećani, grušanje krvi, jedan infarkt, dva predmoždana, karcinom jezika. Prošle sam godine operirala karcinom bubrega i mokraćnih mjehura. Svoj mjehur više nemam, to je plastični", nabraja Mirjana. I kao da joj borba za vlastito zdravlje nije dovoljna, ova hrabra žena već dugi niz godina ratuje s birokracijom.
Sve je počelo kada je početkom rata izbjegla u BiH. Supruga Izudina zove ocem na službenom putu. On, naime, bez obzira na to što je bio hrvatski branitelj, nikada nije ostvario pravo na hrvatsko državljanstvo. "29 godina smo u braku. 3 mjeseca živi ovdje, tri mjeseca živi u Bosni. To je razdvajanje obitelji. Dijete više živi bez oca, isto kao da ga nema. On dođe, on je za nju stranac", kaže Mirjana.
Dolaskom u Hrvatsku prijavila se u Biogradu, gdje je naslijedila sobu od desetak kvadrata. Nakon toga seli u Gračac i u nekoliko navrata podnosi zahtjev za stambeno zbrinjavanje. "Dosađivala sam općinu, nema gdje nisam išla. Ali evo do danas, tri i pol godine, pomaka nema."
Stan joj u početku nije odobren zbog sobice u vlasništvu. Poslije je uvijek primala isti odgovor: nepotpuna dokumentacija! Državni aparat očito ne zanima što se iza "nepotpune dokumentacije" krije sudbina žene, koja već dvadeset godina, razdvojena od muža i bez adrese, pokušava naći pristojan dom za svoju djecu. Njezina osmogodišnja Ema ima samo jednu želju: "Struju, vodu, stan, da se mogu sama kupati u kadi, da mogu gledati crtiće."
Budući da živi neprijavljeno, Mirjana je ostala bez svih primanja. "Boce smo skupljali, željezo...Sada toga više nema. Sad sam ja ovih dana išla u gljive da mogu maloj marendu platit, i testove."
Unatoč svemu, Mirjana ne odustaje. Nada se rješenju, ne zbog sebe, nego zbog djece, kojoj prijeti još jedna okrutna lička zima.
