Znanstveni tim koji je istraživao fenomen sna na ljudima koji pate od amnezije možda može dati objašnjenje bizarnih scena iz snova. Zaključili su da su snovi jedan od bitnijih koraka pri memoriranju doživljaja koje trebamo sačuvati.
Dr. Robert Stickgold, psihijatar s Harvard Medical School u Bostonu koji je vodio studiju kaže: - Snovi su tek jedan od načina na koji se spremaju i slažu spoznaje i iskustva. Ključ je složiti ih u prave ladice. Većina naših REM snova, onih stvarno čudnih, smiješnih i strašnih zapravo su operacija putem koje mozak pretražuje razne ladice, a tada iz njih iskaču izglačane i manje izglačane spoznaje. To je kao da uđete u sobu osobe koja upravo slaže odjeću, otvara razne ladice, nekad pogodi, nekad ne - kad otvaramo krive, snovi postaju neobičniji. San je gotov kad se pronađe tražena kombinacija i sve lijepo posloži. -
Stickgold i kolege su uočili da je gotovo dvije trećine od 27 volontera koji su radi eksperimenta počeli igrati tetris, imalo snove o blokovima koji se slažu, padaju i rotiraju kao što se to vidi na ekranu kada se uključi igrica. Ali sutradan, bolesni od amnezije se ipak nisu sjećali da su je doista i igrali.
Osim što su i dalje patili od amnezije, za razliku od zdravih ispitanika, igrajući tetris s vremenom nisu postali ništa vještiji.
Stručnjaci su zaključili da očito posjedujemo dva odvojena sistema memorije, hipokampus i neokorteks. Pri stvaranju snova slike se slažu iz ladica koje rade bez znanja i pristupa dijela mozga koji je odgovoran za svjesna stanja tj. hipokampusa. Kada nas netko pita što smo jeli za doručak tamo ćemo potražiti odgovor, a kako oni s amnezijom imaju oštećenje na hipokampusu, pred sobom imaju praznu ili zaključanu ladicu.
Međutim, za općenite informacije, one koje često uključuju osjećaje posežemo u neokorteks, pa stoga i pod amnezijom znamo što volimo jesti za doručak. Budući su ispitanici sanjali igranje tetrisa, jasno je da mozak za slaganje snova koristi samo neokorteks.
