Kaznena djela dječje pornografije na računalnom sustavu ili mreži, prema podacima MUP-a, u drastičnom su porastu. Naime od 2002. do 2004. u Hrvatskoj nije zabilježen niti jedan slučaj tog kaznenog djela.
No 2005. godine zabilježeno je 12 slučajeva, 2006. 25, a 2007. godine crna brojka se popela na 47.
arti-200809260026006Najveća do sada u Hrvatskoj provedena policijska akcija u "lovu" na internetske pedofile je Sledgehammer, koju policija još provodi.
arti-200809260029006Prema podacima iz veljače 2008. godine, u okviru operativne akcije Sledgehammer obavljeno je preko 180 pretraga stanova i poslovnih prostora, privremeno je oduzeto 228 osobnih računala, 54 prijenosna računala, 65 hard-diskova i veći broj različitih medija za pohranu podataka. Operativna akcija još je uvijek u tijeku.
U posljednjih nekoliko godina policijski službenici su zabilježili nove pojavne oblike kaznenih djela počinjenih na štetu djece i maloljetnika korištenjem interneta i mobilnih telefona. Izvršenje ovih kaznenih djela, s obzirom na način postupanja počinitelja, može se podijeliti u četiri faze:
– Počinitelj upoznaje oštećenu djecu i maloljetnike na način da dolazi do brojeva njihovih mobilnih telefona putem glazbenih emisija na lokalnim televizijskim postajama, koje su navedene brojeve emitirale za vrijeme trajanja glazbenih emisija.
– Drugi način upoznavanja je preko internetskih portala namijenih međusobnom upoznavanju punoljetnih osoba, te počinitelj na taj način dolazi do broja mobilnog telefona oštećene osobe.
– Nakon što je počinitelj pribavio broj mobilnog telefona, kreće komunikacija, odnosno proces zavođenja. Počinitelj u anonimnosti svoga doma, koja mu omogućava lažno predstavljanje, govori za sebe da ima 15, 16, ili 17 godina , te da je mladić ili djevojka, pa ovisno o tome šalje MMS poruku na kojoj se nalazi zgodan mladić ili djevojka koju prezentira kao svoju.
Daljnju komunikaciju nastavlja slanjem SMS-poruka u kojima govori o sebi, svojim interesima, koju glazbu voli, kojim sportom se bavi, o svojim problemima s roditeljima i prijateljima. Na taj način nastoji uspostaviti povjerenje žrtve, prijateljstvo, a onda i osjećaj zaljubljenosti.
Žrtva doista počinje osjećati povjerenje, zaljubljenost u osobu s MMS fotografije koja je tako dobro razumije i ima iste probleme kao i ona ili on. S vremenom se dovodi u uvjerenje da je s istim u vezi odnosno da 'hodaju'. – Dalje, počinitelj polako u komunikaciju uvoditi poruke seksualnog sadržaja, posebno nakon što od oštećene primi MMS poruku s fotografijom lica ili stasa. Daje komplimente o izgledu i komentira što bi u seksualnom smislu volio i želio raditi s njom ili s njim. Govori o tome koliko je zaljubljen.
Nakon toga počinitelj žrtvi šalje kodove telefonskih bonova za nadoplatu računa mobilnog telefona u iznosima od 50 i 100 kn, kako bi mogla nesmetano komunicirati, s obzirom da se dnevno radilo o velikom broju SMS i MMS-poruka (ponekad i po 300 poruka u jednom danu). Nakon zaprimljenih kodova za nadoplatu računa kod žrtve se javlja osjećaj obaveze na daljnju komunikaciju.
Počinitelj, kada je uvjeren da je žrtva zaljubljena u njega, traži MMS-poruke s fotografijama njenog golog tijela, te u međuvremenu on njoj šalje fotografije spolovila ili dijelove tijela koje je dobio od drugih oštećenih osoba ili ih je 'skinuo' s interneta te ih prezentira kao svoje.
Nakon zaprimanja prvih MMS poruka s fotografijama golih dijelova tijela žrtve, počinitelj postaje sve agresivniji i uporniji u svojim zahtjevima za MMS-ovima s fotografijama i videoklipovima, pri čemu žrtvi točno daje upute koje radnje i na koji način treba raditi tijekom snimanja (na taj način je uvlači u izvedbu pornografske predstave), po zaprimanju traženih MMS-ova iskazuje svoje ushićenje i oduševljenje izgledom žrtve i navodi je na slanje još takvih materijala.
Kada žrtva odbije dalje slati fotografije počinitelj kreće s emocionalnim ucjenama: – da me voliš ti bi to učinila – ima drugih koje hoće ako ti nećeš i slično
Nakon toga prelazi na prijetnje: – ako to ne učiniš objaviti ću tvoje fotografije na internetu – sve ću reći tvojim roditeljima – oblijepiti ću zidove škole u koju ideš, zgradu u kojoj živiš itd.
U većini slučajeva počinitelji su dobivene fotografije distribuirali po cijeloj Hrvatskoj prikazujući te slike kao svoje.
U policiji napominju da se niti jedna oštećena maloljetna osoba nije povjerila roditeljima ili drugoj odrasloj osobi u koju ima povjerenje, iako su željele prekinuti takvu komunikaciju, međutim bilo ih je strah da počinitelj ne realizira svoje prijetnje.
Poliklinika za zaštitu djece obavila je istraživanje među djecom, a rezultate su objavili na svojim internetskim stranicama.
Pokazalo se da je 27 posto djece koja se služe internetom bilo izloženo porukama sa seksualnim sadržajima.
Primljene poruke su u 59 posto slučajeva sadržavale slike golih osoba, 46 posto ih je primilo poruke sa slikama seksualnih radnji, 12 posto je dobilo slike koje sadrže nasilje i seks te 4 posto je primilo poruke koje sadrže slike s djecom.
Najveći broj tih izlaganja dogodio se dok su djeca pretraživala internet, i to čak 67 posto, 7 posto djece je dobilo poruku s adresom na koju da se javi, 25 posto poruka je pristiglo na osobnu adresu elektronske pošte s nepoznate adrese, dok je 8 posto poruka stiglo na osobnu adresu elektronske pošte s poznate adrese, najčešće od prijatelja.
Čini se da što je aktivnost na internetu više istraživačka, veća je vjerojatnost izlaganja nepoželjnom seksualnom sadržaju. Djeca čiji roditelji nemaju pristup njihovoj elektronskoj pošti su češće primila poruke sa seksualnim sadržajima.
Istraživanje je pokazalo da trećina djece nije nikome povjerila svoje iskustvo dobivanja poruka sa seksualnim sadržajima. Četvrtina djece koja su bila izložena porukama sa seksualnim sadržajima izjavljuje da su imala uznemirujuću emocionalnu reakciju, i to djevojčice češće nego dječaci. Osim toga veliki broj djece izjavilo je da je bilo vrlo uznemireno te da su imali osjećaj nesigurnosti nakon primljenih poruka.
Osim toga pokazalo se da je 28 posto djece pitano o intimnim detaljima tijekom razgovora, odnosno o seksu, intimnim dijelovima tijela, to jest o veličina spolovila ili veličini grudi, o iskustvu u samozadovoljavanju, u vezi s odjećom, primjerice nosi li grudnjak, koji broj grudnjaka, u čemu spava i slično.
Nakon takvih upita djeca su odgovorila da su se osjećala uznemirenost, osjećala su sram strah, ljutnju ili krivnju. Dječaci rjeđe navode da su pitanja o intimnim detaljima bila uznemirujuća za njih nego djevojčice. Također, navedena pitanja su češće izazivala emocionalne reakcije kod djece mlađe dobi.
Zabrinjavajući je podatak da 27 posto djece smatra da je u redu otići sam na sastanak s osobom koju su upoznali na internetu, što ovu skupinu djece čini rizičnom za eventualno iskorištavanje i zlostavljanje.
