Nakon više od 50 godina provedenih u ruskim psihijatrijskim bolnicama 75-godišnji Andras Tamas vratio se kući. Na aerodromu u Budimpešti uz srdačno mnoštvo sunarodnjaka dočekale su ga i mnoge kamere reportera. Vidno potresen, gospodin Tamas nije se zastidio ispustiti suze radosti prolazeći pokraj njih u invalidskim kolicima. U zarobljeništvu je bio od 1947., a sad je slučajno pronađen u psihijatrijskoj bolnici mjesta Kotelnich, 900 kilometara istočno od Moskve. Kako nije naučio ruski, a nitko od osoblja nije znao mađarski, dane je provodio potpuno zaboravljen. U Budimpešti ga se, naprotiv, sjećaju jer među mnošvom koje ga je dočekalo mnogi su uvjereni da je Tamas njihov davno izgubljeni rođak. Ipak, nesretni čovjek će barem još dva mjeseca boraviti u bolnici gdje se očekuje potpuno utvrđivanje njegova porijekla i identiteta, budući da vlasti još nisu sasvim sigurne da je Andras Tamas njegovo pravo ime. Po činjenicama utvrđenim do sada izgleda da ga je u dobi od samo 19 godina zarobila Crvena armija, poslala u logor, a iz njega u bolnicu. Njegova gorka sudbina otkrivena je prije 18 mjeseci pri posjeti jednog mađarskog psihijatra Rusiji. U to doba već je ostao bez noge koju su mu morali amputirati zbog zdravstvenih razloga. Andras je samo jedan od 150,000 mađarskih vojnika koji su se borili u sklopu njemačkih snaga na istočnom frontu. Deseci tisuća nestali su u borbama pa će utvrđivanje točnog identiteta pomalo zaboravnog Mađara teći sporo.
U zarobljeništvu je bio od 1947., a sad je slučajno pronađen u psihijatrijskoj bolnici mjesta Kotelnich, 900 kilometara istočno od Moskve
