Istaknuo je to zamjenik guverenera Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić na početku dvodnevnog stručnog skupa "Strategija razvoja financijskog sektora u Hrvatskoj", koji se održava u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog instituta za bankarstvo i osiguranje i HGK.
Kao povoljan pokazatelj stanja hrvatskog financijskog sektora naveo je i lagano opadanje broja banka u Hrvatskoj, do čega je došlo i uslijed propasti nedovoljno kvalitetnih banka za vrijeme bankarske krize 1997. i 1998. godine, ali i zbog globalnog procesa okrupnjavanja.
No, usprkos padu prosječne kamatne stope i porastu novčane mase u bankama, stope rasta kredita, nakon snažnog pada za vrijeme bankarske krize, bilježe tek mali porast (krediti građanima) ili čak i pad (krediti tvrtkama). Posljedica je to averzije banaka prema kreditnom riziku, koji je izraženiji u bankama u koje je ušao strani strateški partner.
Slično gledište na bankarski sustav iznio je i Žarko Primorac, koji je rekao da su bankarske krize, odnosno troškovi sanacije, isplate osigurane štednje, isplate stare štednje i sl., državu do sada stajali gotovo 5,5 milijardi dolara.
Ipak, prema njegovom mišljenju, hrvatsko je bankarstvo sada konsolidirano, odnosno "eliminirani su bolesni organizmi s tržišta", poboljšana je vlasnička struktura, bolje se upravlja rizicima, a došlo je i do postupnog rasta štednje građana, kao i do snižavanja kamatnih stopa.
Nakon konsolidacije, hrvatske se banke moraju suočiti s novim rizicima: problematičnim gospodarstvom, "viškovima", valutnim rizicima, ali i sa tehnološkom prilagodbom. Osnovni rizik, smatra Primorac, dramatično je stanje hrvatskog gospodarskog sektora, koje je glavni korisnik usluga financijskog sektora. Slijedi problem "viškova": preveliki broj banaka u Hrvatskoj, njih više od 40, ima višak kapitala, koji se ne "okreće", a imaju i previše zaposlenih.
Sigurno najveći izazov i rizik za bankarski sustav, naglasio je Primorac, sporo je tehnološko prilagođavanje, budući da suvremene tehnologije mijenjaju suštinu bankarstva. Naime, za modernu ekonomiju važno je bankarstvo a ne sama banka.
Stoga njihovo poslovanje nužno mora proći evoluciju - do poslovanja preko Interneta i mobilnih telefona, odnosno do "banke u džepu", zaključio je Primorac.
