"Upozorenje vojske da je primjena sile protiv naroda neprihvatljiva posebno se odnosilo na ministra unutarnjih poslova Srbije Vlajka Stoiljkovića", koji je, po riječima Drecuna, zahtijevao od generala da silom razbiju prosvjede građana, da "pucaju u gume vozila kako bi se spriječio dolazak građana u Beograd".
"Generalštab, po mojim informacijama, nije izdao nikakvo naređenje da se postrojbe pripreme za izlazak na ulice, već je bilo naređeno da ostanu u vojarnama", rekao je Drecun agenciji Beta. Drecun je bio dugogodišnji vojni komentator i ratni izvjestitelj Radio-televizije Srbije, a poslije NATO intervencije primo je visoko odličje tadašanjeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića.
Uvijek u bliskim vezama s vojnim krugovima, uključujući i vojni sud, Drecun se "proslavio" , uz ostalo, mučnim ispitivanjem, pred tv kamerama, hrvatskih branitelja Vukovara kojima se sudilo pred Vojnim sudom u Beogradu. Po okončanju NATO intervencije, Drecun se iznenada razočarao u Miloševića i osnovao svoju "oporbenu" stranku - Preporod Srbije. Iako je bio na mnogim ratištima nikad nije svjedočio o zločinima jugoslavenske vojske. Njegovo isticanje uloge vojske u rušenju Miloševića, možda je samo još jedna usluga pojedincima iz vojnog vrha koji bi htjeli spriječiti neizbježan odlazak s funkcija.
U novinarskim krugovima širi se priča da je načelnik Generaštaba VJ, general Nebojša Pavković čak oružjem prisilio Miloševića da prizna poraz i čestita Koštunici pobjedu. Neki bivši vojni dužnosnici, poput Momčila Perišića ili Ljubodraga Stojadinovića, ne vide ulogu vojnog vrha u tako dobrom svjetlu. Oni drže da je Pavković čestitao Koštunici tek kad je vidio da je Milošević priznao poraz i da je neizvođenje vojske iz vojarni samo rezultat procjene da je moguće očekivati neposluh nižih oficira i vojnika. Po toj verziji viđenja uloge vojnog vrha, Pavković je samo dobro procijenio odnos snaga u zemlji i pokušao steći koji poen kod Koštunice da bi produljio ostanak na dužnosti.
