Evo mene opet u Kliku. Vratio sam se pocrnio sa ljetnje turneje grupe "Zabranjeno pušenje", čiji sam član već duži niz godina.
Kašljem ko konj, ali cigare ne puštam iz ruke. Sarajevo je puno prijatelja koji žive vani, pa koriste godišnji da obiđu rodbinu, jarane i čuju poneku novu provalu. Žale mi se da njihova kukanja (npr. "Osjećam se ko krme u Teheranu") na Zapadu niko ne razumije("Kako se osjećaš? Krme? U Teheranu? Ne razumijem!"). Objašnjavam im da sam i ja par godina živio u Zagrebu i da sam morao slušati pitanja npr:(Zagrepčanka plavuša): "I kak je tam u Sarajevu? Ja nisam nikad tam bila, al' sam čula da ljudi u Sarajevu imaju svog boga kome se mole i da se on zove Aladin..."
Poslije riba, pizza, lignji, napokon mamina kuhinja... Nikad robom, vazda kašikom...
Bili smo na kopnu, poluotocima, otocima... Krk, Lošinj, Rab, Hvar, Brač, Korčula. Na trajekte smo ulazili uz pomoć kazeta i na bezobrazluk:("Gdje ćeš ti s tim kombijem?" "Gospodine, u ovom kombiju je razglas za govor generala Stipetića u Makarskoj! On bi bio jako ljut da razglas ne stigne na vrijeme...")Jednom smo pred zaprepaštenim Slovencima samo hladnokrvno prošli, pokazavši ATA-karnet...(Zeleni debeli formular za privremeni izvoz robe)
Ovo nam je peta uzastopna turneja. Neke diskoteke su nove, neke stare. U nekima je zabranjen dolazak rokenrol bendova otkako se Davor Gobac skidao gol na bini...
(Policajac: "Znate li da je to kažnjivo po zakonu?"
Gobac: "Ovo u stvari nije skidanje, to je moj umjetnički izraz, moj perfomance..."
Policajac: (s razumjevanjem): "Gospodine...vidite...Svi mi imamo tijelo!")
U nekim diskotekama gazda ima veći hit od nas ("Faces" na Braču, Igor Štimac: "Mare i Kate u paklu droge"
"I dok sam naviga, po bilome svitu
lipe cure mangupi su navukli na iglu...")
U nekim diskotekama gazda je naš idol iz djetinjstva ("Luda koka" na Hvaru, gazda je glumac Žarko Radić, popularni Jastreb iz "Kapelskih kresova")
Od muzike u kolima najviše se slušalo Simon&Garfunkela, Tito&Tarantula, Heineken&Cubismo.
Nekad smo trčali na trajekte, nekad smo se dosađivali čekajući trajekte. Dovoljno da se napiše pjesmica:
"Život je ponekad dosada
život je ponekad trka
u kojoj se ponekad guzi
a puno više drka..."
O ljubavi na turneji niti riječi. Previše je oženjenih u grupi da bi to putem interneta bilo svima dostupno. Naravno bilo je kao i obično nekorektnosti među tobože drugovima iz grupe. Taman jedan uđe u priču s nekom mladom damom, a drugi ga zaskoči molbom: "De, molim te, djeteta ti, možeš li mi dohvatiti..."
Moj je bilans kao i obično 0-0-0 (nula ono, nula ljubljenje po ustima, nula zapisanih telefona). To je pravi razlog zašto nema ni riječi o ljubavi na turneji. Moraćete se, kao i ja, zadovoljiti gornjom pjesmicom.
Imao sam i jedan novi način uvaljivanja. Dok je u Puli Alvin Lee svirao neki blues prišao sam jednoj bikerki i pitao je: "Gospodična, kakav divan valcer! Bumo zaplesali?"
Možda u očaju svratim i do Vukovara. Mom prijatelju, koji je nedavno tamo bio, rečeno je da "ima puno lepih udovica..."
