Ja sam vrlo duhovit!
Ja znam preko 2000 viceva!
Ne znam dali i vi stalno nalijećete na duhovite tipove koji su spremni da vam u svako vrijeme i nevrijeme ispričaju kakav vic, za koji se tek pri kraju pričanja ispostavi da ga znate, ali je prekasno da obustavite pričanje i iz
pristojnosti ga saslužate, uz usiljeni smijeh na kraju.
Često nam prilaze razne šaljivdžije sa pričom: ,,Joj imam jedan super fol za vas 'Nadrealiste', kad bi ga snimili to bi bila ludnica...˝
Mi:,,Da čujemo fol...˝ Šaljivdžija:,,Znaš onu igru Kolo sreće!''
,,Znamo''
,,E, tu ti igru igraju jedan Srbin, Hrvat i jedan Musliman!''
,,I?''
,,Pa kontaš, oni igraju tu igru... Ono kolo se okreće... I tako smislite nešto kako oni...''
Mi:,,Oćemo, oćemo, hvala na folu, žurimo...''
Ili pojava vic-mahera tamo gdje mu nikako nije mjesto. Npr. u sudnici Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (popularni Hag!). Kako mi je pričao jedan odvjetnik tamo se pojavio jedan pravi seoski šaljivdžija i odmah počeo sa svojim glupim izmotavanjima, ja mu namigujem da prestane a on ništa, nastavlja da nas bruka pred strancima.
Sudija: Poznate li tog i tog čovjeka?
Svjedok iz Bosne: Poznam!
Sudija: Dali biste ga prepoznali na fotografiji?
Papak: Da,prepoznao bih ga!
Sudija: Dobićete fotose 10 ljudi obilježene brojevima od 1 do 10. Ako ste prepoznali dotičnu osobu, recite nam njen broj!
Seoski šaljivdžija: Prepoznao sam!
Sudija: Hoćete li nam reći ko je on?
Svjedok: Lijevi half!
Naši ljudi se počeše smijati, strancima ništa nije jasno, prevodilica ne zna kako da prevede...
Nezgodno je i kada vas optužuju da se vi namjerno pravite duhoviti da budete pametniji.
Stalno sam jednog prijatelja, zemljaka, u Zagrebu molio da me upozna sa nekom od mladih studentica, budućih glumica sa Akademije kazališnih umjetnosti. Tako sam jednom tuda prolazio, a on je bio u društvu sa jednom slatkom malom tetoviranom kolegicom. Upozno nas je. Ja sam progovorio svoje ime, a ona me je upitala:
,,Kaj ti si isto iz Bosne?''
,,Da, ali ja sam iz metropole, iz Sarajeva, a moj zemo je iz jednog prekrasnog gradića Zenice, u čijem je listu ,,Naša riječ'' izašao oglas ,,mijenjam trosoban konforan stan u Zenici za bilo kakav, bilo gdje...''
Glumica:,,A kaj, vi se Bosanci furate da ste duhoviti?''
Ja:,,Ne, mi se furamo da smo glupi! Bolila tako Muju glava i on otišao kod doktora. Kako mu ništa nisu mogli naći pošalju ga na slikanje glave i kad su razvili snimke pronađu da tamo gdje bi trebao da bude mozak ima samo jedna nit! Sazovu konzilij i kako tako nešto niko od doktora nije vidio u karijeri odluče da snimak pošalju na kliniku u Beč da pitaju kolege znaju li oni nešto više o tome!
Ovi iz Beča kad su vidjeli snimak popizde i odgovore im: ,,E, jebiga vi u Sarajevu ne znate čovjeku ni glavu da snimite, pošaljite pacijenta kod nas da vidimo o čemu se radi!'' Kako je Muju nastavila da boli glava, on pristane da ode u Beč, tamo mu opet naprave snimak glave i opet isto: na snimku se vidi samo jedna tanka nit! Doktori iz Beča se zabrinu i kažu mu iskreno:,,Gospodine Mujo, mi ne znamo o čemu se radi, ali idući mjesec ima kongres svjetskih neurologa i neurohirurga u Americi, pa ako pristajete, mi bi platili put i osiguranje da pokažemo vaš jedinstven slučaj i da vas probaju operisati najbolji stručnjaci!!!
Kako je Muju glava jož više razvaljivala, on pristane na specijalne preglede u Americi, pa ako i pogine na operaciji, bar će Fata i djeca dobiti novac od osiguranja! Dođe tako Mujo u Ameriku, ponovo slikanje glave pokaže iste rezultate, i stručni tim odluči da mu otvore lubanju da vide šta je to u pitanju. Kad su mu otvorili glavu imaju šta vidjeti! Samo jedna žica! Kaže jedan od najuglednijh profesora, jebi ga kad smo ga već otvorili, ajmo precvikati ovu žicu da vidimo šta će se dogoditi! I oni precvikaju tu žicu...I Muji otpadnu uši!
Zagrepčanka: ,,Fuj, fuj, kaj si mi ispričal, Muji otpadnu uši-odvratno!''
Ja sam stajao ko popišan, slatkiš se nije nasmijao mojoj priči!Ali nisam se predavao, tuda je naišla jedna zgodna studentica dramaturgije, ja joj prepričam ubrzanu verziju vica. Ona se poče smijati i tek tada se lagano poče i glumica osmjehivati, ali ne dovoljno jako da bih bio siguran da je shvatila vic.
Očinski sam je zagrlio i objasnio joj: ,,Vidiš i ono malo mozga što Mujo ima ne služi mu za razmišljanje nego samo da pričuva uši da ne spadnu! Mi Bosanci nismo duhoviti nego glupi! Ajde zdravo, žurim!!!
Pročitajte prethodne Elvisove kolumne:
Virtualni svijet Elvisa J.Kurtovića 9
